Pravda spora, sudovi oslobode polovinu optuženih
Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, 30. jul ustanovljen je
kao Svetski dan borbe protiv trgovine ljudima u cilju skretanja pažnje svetske javnosti na sveprisutnost tog problema. Po zvaničnim podacima i podacima „Astra SOS telefona”, u poslednjih nekoliko godina žrtve trgovine ljudima u Srbiji su u najvećem procentu, čak 92,5 odsto, domaće državljanke i državljani, koji se ekspoloatišu pre svega interno, na tetitoriji Srbije.
Veliki procenat identifikovanih žrtava trgovine ljudima su deca – prošle godine ona su činila 60 odsto identifikovanih. U 55 odsto slučajeva reč je o seksualnoj ekploataciji, zatim radnoj, prinudnoj prošnji, prinudi na vršenje krvičnih dela i prinudi na brak. U prvoj polovini ove godine putem „Astra SOS telefona” primljeno je više od 1.800 poziva i identifikovano deset žrtava različitih vrsta eksploatacije.
Ta nevladina organizacija, koja se bavi zaštitom žrtava trgovine ljudima, napravila je analizu pravosudne prakse u prošloj godini, iz koje proizlazi da je prosečna dužina trajanja prvostepenih postupaka, od podizanja optužnice protiv osumnjičenih do donošenja prvostepene presude, dve godine i četiri meseca. Napominju da je najduži postupak trajao pet godina, a najkraći dva meseca. Uočava se da je prosečno trajanje postupka gotovo pola godine duže nego 2014. godine.
Lane je, navodi se u analizi, primećen visok procenat oslobađajućih presuda – u čak 52 odsto slučajeva. Osuđujuća presuda doneta je u 48 odsto slučajeva, što je manje u odnosu na 2014. godinu. U pogledu visine kazni izrečenih za krivično delo trgovine ljudima, najvećem broju okrivljenih je određena kazna zatvora od tri do pet godina – 84 odsto slučajeva, zatim kazna zatvora do tri godine u pet odsto slučajeva, dok je kazna zatvora preko pet godina izrečena u 11 odsto slučajeva. Prosečna visina kazne zatvora za to krivično delo je 4,6 godine. Najviša izrečena pojedinčna kazna bila je osam godina, dok je najniža kazna zatvora u trajanju od dve godine.
Većina žrtava trgovine istakla je imovinskopravni zahtev u krivičnom postupku, ali u svim slučajevima sud ih je uputio na parnični postupak, najčešće bez posebnog obrazloženja ili, u pojediničnim slučajevima, s obrazloženjem da ne raspolaže zahtevima koji bi pružili pouzdan osnov ni za delimično presuđivanje u krivičnom postupku.
Svi ti podaci, smatraju u „Astri”, ukazuju na to da u sudskim postupcima i dalje izostaje pristup koji bi bio orijentisan i na prava žrtava, usled čega se one, koje su u položaju oštećenih lica u postupku, i dalje tretiraju kao „izvor” informacija, odnosno podataka o krivičnim delima. Takav pristup ukazuje na to da, uprkos izvesnom napretku i sprovođenju edukacija, i dalje postoji nerazumevanje osetljivog položaja žrtava trgovine ljudima, što zajedno s blagom kaznenom politikom i njihovom nemogućnošću da ostvare kompenzaciju za učinjene povrede, dovodi u pitanje stepen ostvarivanja njihovih prava.
LJ. Malešević
Identifikovano 29 žrtava
Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima u prvoj polovini ove godine identifikovao je 29 žrtava trafikinga. Od tog broja, u osam slučajeva radilo se o transnacionalnoj trgovovini ljudima i u jednom slučaju o stranom državljanu. U istom periodu primljene su 93 prijave za identifikaciju. Među identifikovanim žrtvama trgovine ljudima u pet slučajeva trgovina je prekinuta u fazi vrbovanja.
U prvoj polovini godine Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima primio je 27 prijava sumnje na trgovinu ljudima među migrantima. U samo dva slučaja radi se o prijavi koja se odnosi na punoletna lica, a u jednom o devojčici. Većina prijavljene dece su poreklom iz Agvanistana, dok je samo po jedno dete iz Pakistana i Sirije.