Od hrvatskih poternica strepi 1.577 Srba
Srbin iz Gline Miroslav Jović (47), koga je Crna Gora izručila Hrvatskoj zbog navodne odgovornosti za ratni zločin, nije bio na spisku osumnjičenih,
optuženih i osuđenih hrvatskog Državnog tužilaštva, saopštio je Informaciono-dokumentacioni centar „Veritas”.
U saopštenju, objavljenom na sajtu „Veritasa”, se navodi da je Jović, koji je slobode lišen na tivatskom aerodromu, sedmi Srbin uhapšen na području Crne Gore po hrvatskim poternicama, na osnovu kojih je do sada u svetu uhapšeno 162 ljudi. Od tog broja ukupno 54 je izručeno Hrvatskoj, nakon čega je protiv čak njih 20 postupak obustavljen ili je delo za koje se terete prekvalifikovano iz ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posledicu gubitak obeštećenja za vreme provedeno u pritvoru.
Od šestoro Srba uhapšenih pre Jovića u Crnoj Gori i izručenih Hrvatskoj, dvojica su amnestirana nakon prekvalifikacije dela, jednom je optužnica odbačena, jedan je osuđen na pet godina zatvora, a dvojici, među kojima je general Borislav Đukić, suđenje je u toku.
„Veritas” ističe da toliki broj obustavljenih postupaka protiv lica s Interpolovih poternica ukazuje i na hrvatsku zloupotrebu Interpola. U saopštenju se navodi da Miroslava Jovića terete da je, zajedno s Milanom Stanojevićem, počinio ratni zločin u septembru 1991. godine na području Gline.
Stanojeviću, koji je Nemačkoj uhapšen u avgustu 2005. i ekstradiran u Hrvatsku, suđeno je pred Županijskim sudom u Sisku, a zajedno s njim i Joviću u odsustvu. Presudom tog suda od 30. maja 2006. godine obojica su proglašena krivim da su 3. septembra 1991. godine u mestu Gornje Taborište, kao pripadnici, kako se ističe, „nelegalne jedinice takozvane RSK”, zbog navodne saradnje s oružanim formacijama Hrvatske, iz vatrenog oružja usmrtili Ivanku Medved, a njenom suprugu Branku naneli teške i po život opasne povrede. Zbog toga su obojica osuđeni na kaznu zatvora od po 15 godina, a prvostepenu presudu potvrdio je i Vrhovni sud Hrvatske u avgustu 2007.
Jovićevo ime, međutim, nije na spisku hrvatskog Državnog tužilaštva od 1.577 imena osumnjičenih, optuženih i osuđenih pred hrvatskim pravosuđem za ratne zločine sa stanjem na dan 31. mart 2013.Milan Stanojević još izdržava kaznu u hrvatskom zatvoru Lepoglava. „Veritas” za sada ne raspolaže informacijom o tome gde je živeo Miroslav Jović posle progona iz Hrvatske.
Hrvatski sudovi u poslednje dve godine gotovo svakodnevno otvaraju nove istrage za ratne zločine jer ta krivična dela nikad ne zastarevaju. Osumnjičeni se poziva da se odazove sudu, a ukoliko to ne učini, za njim se najpre raspisuje lokalna potraga. Ukoliko osumnjičeni ne bude nađen u Hrvatskoj, njihov biro Interpola raspisuje za njim međunarodnu poternicu. Na taj način spisak traženih Srba stalno raste.
I dok hrvatski biro Interpola ubrzano dodaje nove ljude na listu najtraženijih begunaca, za ljudima protiv kojih su postupci obustavljeni poternice se sporije ili nikako ne povlače. Zbog toga Srbi iz Hrvatske imaju mnogo razloga za oprez ako odluče da krenu u tu državu, ali i bilo gde u inostranstvo.
Predsednik Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas” u Beogradu Savo Štrbac ističe da zbog sumnje da su počinili ratne zločine, Hrvatska traga za Srbima u svim zonama Interpola.– Svaki državljanin Srbije koji posumnja da bi se mogao naći na listi traženih treba da proveri da li je njegovo ime na poslednjem spisku koji je dostavila Hrvatska, objavljenom na veb-sajtu Ministarstva pravde ili na našem sajtu – kaže Savo Štrbac, i sodaje da će Hrvatska uskoro dostaviti novi spisak Srba traženih zbog ratnih zločina, za koji vlada veliko interesovanje.
– Masovna proizvodnja istraga, optužnica i presuda u odsustvu ima za cilj sprečavanje povratka Srba Krajišnika – kaže jedan od optuženih. – Zaprepašćujući je nivo bahatosti i arogancije u tim „fabrikatima”. Istina i dokazi nisu bitni, bitna je samo činjenica da su to dokumenti jedne države, za koje se očekuje da ih druge države uvaže kao validne, pravno zasnovane dokumente.On zna da je na listi i zato ne putuje nigde van granica Srbije.
Da li će neko za kim je Hrvatska raspisala Interpolovu poternicu biti zadržan na granici ili neće – nikada se ne zna. Bilo je mnogo slučajeva da ljudi bez problema putuju godinama, verujući da su hrvatske poternice mrtvo slovo na papiru, ali i da zadržavanje zavisi od raspoloženja policajca na graničnom prelazu, kao i od dobre volje prepodnevne ili popodnevne smene.
Savo Štrbac ističe da bi Interpolove poternice trebalo da budu tajne jer, ako su javne, to je poruka kriminalcima – bežite što dalje, menjajte lični opis...– Međutim, kad su u pitanju poternice u regionu, posebno između Hrvatske i Srbije, na zahtev UNHCR-a sugerisano je da procesi za ratne zločine budu transparentni da bi bili u funkciji povratka.
Srbija se u jednom trenutku suočila s neverovatnim podatkom da je Hrvatska procesuirala čak 21.000 Srba za oružanu pobunu, a oko 3.600 za ratni zločin. Tako smo izračunali da od povratka u Hrvatsku strahuje oko 100.000 Srba, računajući i članove porodica. Lako se zaključuje da je u većini slučajeva reč o političkim poternicama. Srbija i Hrvatska zato razmenjuju spiskove procesuiranih – veli Štrbac.
On naglašava da Hrvatska olako piše optužnice. To je pokazala dosadašnja praksa, a ne želja da se bilo čiji zločini umanje ili negiraju.
M. Bozokin
Pokazati zube
– Optužnice protiv Srba su zaista podizane nekritički. Od 54 osobe izručene Hrvatskoj, postupak je obustavljen protiv 18. Očekujemo još oslobađajućih presuda. Mislim da bi država Srbija trebalo da u pregovorima sa Zagrebom traži reviziju tih optužnica – preporučuje Štrbac.
Ako se država čiji je građanin stavljen na poternicu u roku od meseca zvanično usprotivi, Interpol poništava poternicu.
Štrbac tvrdi da su najveći maheri zvaničnici BiH, koji odmah ulažu protest. Srbija je u jednom trenutku raspisala poternicu za 30 ljudi iz Bosne, ali je Sarajevo odmah reagovalo i Srbija se povukla.– To je dokaz da su optužnice olako pisane – priča Štrbac.