Nasledno pravo na kuću nezakonito oduzeto?
Teško je precizirati koliko traje agonijska borba dva brata i jedne sestre iz porodice Nikolić iz Kovina da dokažu da im je nasledno pravo na deo porodične kuće nezakonito oduzeto
i da su, ni na koji način krivi, izbačeni iz nje.
Kada je 2011. godine preminula Snežana Nikolić iz Kovina, iza nje su, kao zakoniti naslednici, ostala deca Katarina, Danilo i maloletni Milorad, na tri šestine porodične kuće i pripadajućeg placa. Ostavinskom raspravom dozvoljen im je upis na pripadajući deo imovine, ali se nekoliko meseci kasnije pojavila Milena Đurović iz Bele Crkve sa založnim pravom na imovinu, koje je dobila još početkom devedestih godina prošlog veka. Ugovor o hipoteci, bez znanja svoje zakonite supruge, nad kućom od tada 156 kvadratnih metara, dao je Milan Nikolić na ime novčane pozajmice koju je dobio od Milene Đurović.
Inače, Milan i Milena bili su u vanbračnoj vezi, zbog koje su se Snežana i Milan razveli, ali nastavili da žive pod istim krovom. Tek kada je Snežana umrla 2011. godine, Milena je odlučila da ostvari svoje pravo i , po tumačenju advokata, na nejasan način. Sudija Osnovnog suda u Pančevu Ivanka Blagojević joj je dozvolila upis 1/1 nad imovinom u avgustu 2012. godine. Sa 156 metara kvadratnih imovina je u međuvremenu uvećana na oko 800 kvadrata.
Naslednici i njihovi advokati uporno od tada pokušavaju da dokažu da je hipoteka koju je Milan Nikolić dao i nad delom imovine koja mu po zakonu ne pripada od starta sporna, ali je sporan i upis nad imovinom koja je promenjena od trenutka upisa založnog prava do sudske odluke – da Milena Đurović postane vlasnik objekata u Ulici Vuka Karadžića 125. Zbog svega toga, Katarina i Danilo, kao punoletni naslednici, podižu tužbe protiv oca Milana i Milene Đurović i otvaraju se novi sudski procesi.
Reorganizacijom sudova tokom 2013. godine, nadležnost se s Pančeva prenosi na Osnovni sud Smederevo i postupajući sudija Zoran Paločević tada stavlja zabranu raspolaganja svim nepokretnostima dok se ne razjasne sve okolnosti i postupak dovede do kraja. Međutim, krajem te godine Milena dobija rešenje iz Osnovnog suda u Pančevu po kojem joj se dozvoljava prinudno iseljenje.
Tada počinje prava porodična drama. Otac s troje dece odbija da se iseli, najmlađi i još maloletni Milorad penje se na krov zgrade i preti da će izvršiti samoubistvo, na licu mesta bili su i policija i vatrogasne jedinice i Hitna pomoć i tek pred kraj dana Milorada skidaju sa zgrade i porodica izlazi iz kuće. Za svega desetak minuta, koliko im je dato, nisu uspeli ni najosnovnije stvari da skupe, ali su ubrzo na kući promenjene sve brave. Čak i na mehaničarskoj radionici u kojoj su radili otac Milan i sin Danilo. Pošto Milena nije ušla u kuću jer je i tada tvrdila da nju ne zanima kuća, već samo novac, porodični dom Nikolićević ostaje prazan mesecima, da bi se u njega ponovo, kršeći sudsku odluku, vratio otac s dva sina, a ćerka Katarina je kao student u to vreme već živela u domu u Beogradu.
Milan Nikolić je tokom sudskih procesa i svih pomenutih dešavanja vratio polovinu dugovne sume. Njegov šurak, preduzetnik iz Kovina, ponudio je Mileni drugu kuću, ponudio je odmah i deo novca, ali ona ni na to nije pristala tokom prinudnog iseljavanja, već je insistirala na tome da se kuća napusti.
Veza između Milana i Milene odavno je bila završena te je sve shvaćeno i kao lična osveta.Danas, tri godine kasnije, posle tog dramatičnog iseljavanja, deca, naslednici svoje majke, i dalje traže svoje pravo. Katarina se u međuvremenu udala i odselila, ali su braća Danilo i Milorad ostala bez krova nad glavom, kao ilegalni stanovnici u svojoj kući i u radionici od koje žive jer su svi njihovi pokušaji da dokažu nezakonitost, ostali bezuspešni.
O činjenice se oglušuju i sudovi i Katastar i policija, o čemu svedoče brojni prigovori, tužbe, žalbe. Advokati tvrde da je od starta hipoteka nezakonita i ništavna, ali to sud ni u jednom trenutku nije prepoznao. Deca su ostala bez majke, tužili su oca, a Milan, uvidevši svoju grešku, i sam pokušava da je ispravi, prihvatajući sve kazne koje mu slede, samo da se izvrši pravda nad decom i da im se vrati deo imovine koji im pripada. Izgubili su veru u insitiucije i ne znaju kako tako očiglednu stvar kao što je nezakoniti upis imovine nijedan sud neće da vidi. Ostaje im samo apel putem medija, gotovo vapaj, da se okonča agonija i predmet otvori iz početka, s uvođenjem svih relevantnih dokaza, na koje advokati od početka ukazuju jer, svi su izgledi da će ponovo stići neko rešenje o prinudnom iseljenju.
V. Živkov