Organska proizvodnja udružila poljoprivrednike u Telečkoj

Okupljeni oko nemačkog partnera koji na sličan način organizuje organsku proizvodnju bio-začina bezmalo u svakom kutku planete, otkupljivača njihovih proizvoda „Ekoland farms“, sigurnost u proizvodnji su pronašli zahvaljujući preduzimljivosti ove energične žene, koju i pored životnog doba u kojem se obično podnose zahtevi za penziju, odlikuje nepresušna volja za neprekidnim radom.

- Pre petnaest godina sam oti­šla u posetu prijateljima u Nemačkoj i naravno ponela im našu domaću, ovdašnju alevu papriku po kojoj je Telečka nadaleko poznata – priseća se početaka masovne organske proizvodnje u svom selu Valeria, koja je ne samo proizvođač na čak 30 vlastitih hektara, već i agronom, specijalista zaštite bilja sa višedecenijskim iskustvom – Tamo sam čula da naš sadašnji partner, koji poseduje i veliki pogon za preradu mesa ali i lanac prodavnica bio-začina, traži dobru papriku, pa sam mu tako, u maloj kesi, odnela naš proizvod na analizu. Od 15 uzoraka naš je, nakon analize, ocenjen kao najbolji, pa su me pozvali posle dve nedelje i odmah došli u Telečku da se dogovorimo o saradnji. Okupila sam na taj razgovor nekoliko zainteresovanih suseljana i tako je sve i krenulo – veli večito nasmejana Valeria, prema čijim rečima u ovom svojevresnom klasteru posluje deset većih proizvođača, od kojih se njih troje bavi isključivo organskom i biodinamičkom proizvodnjom.

Što zbog plodoreda, što zbog novousvojene životne filozofije tek ovi Telečani su veliki proizvođači organskih žitarica poput pšenice i ječma, ali i kukuruza, soje i suncokreta, koju takođe izvoze u Nemačku, mada imaju i do­maće kupce, poput organske farme i mlekare u Čurugu „Organ sid“ koja je trenutno najveći proizvođač organskog mleka u

Evropi.

- Naravno, zbog strogih evropskih sertifikacionih standarda ko­je moramo da ispunimo sejemo isključivo naše netretirano seme „ sa tavana“, naravno sa izuzetkom hibrida kukurza i suncokreta, pa su prinosi nešto manji, ali cena ovako kvalitetnog proizvoda sve to i više nego nadoknadi – pojašnjava Valeria i kao dokaz isplativosti ovakvog vida proizvodnje navodi činjenicu da, na primer, soja postiže dvostruko veću cenu od konvencionalno proizvedene – Ipak, bez obzira na prinose i cenu naša najveća prednost je u tome što imamo zagarantovan plasman, pošto je u ovakvom vidu proizvodnje najvažnije pronaći sigurnog kupca koji vam neće okrenuti leđa zbog jedne agro-meteorološki slabije godine – otkriva uzrok samopouzdanja poljoprivrednika u Telečkoj Valeria Balint, koja i proizvodnju u svojoj orgomnoj i edenski raznovrsnoj bašti bazira na postulatima organske proizvodnje.

Pođednako postignutim proizvodnim rezultatima organskih proizvođača u Telečkoj, impresionira gotovo nepresušna energija kojom zrači Valeria Balint. Kao „spritus muvens“ celog projekta ova gospođa nakon završetka sezone, obično u novembru, odlazi u Nemačku u kojoj vreme, kako sama kaže  „prekraćuje“ radom u klaničnoj industriji.

– Odem kod mojih sinova u Nemačku, pa da se ne dosađujem radim kod našeg partnera kao pomoćni mesar - kroz osmeh će Valeria – Ustajem u tri ujutro, od četiri radim na liniji panlgeraja idućih 10- 12 sati, pa nakon toga odem da na obližnjem bazenu isplivam „mojih“ obaveznih 1.000 metara. To me drži zdravom i u kondiciji ! – neumorna je Valeria, koja na naše pitanje kada će uživati u zasluženom odmoru tvrdi da će „nakon stote godine ipak malo usporiti“.

Kako organska proizvodnja počinje od kvaliteta zemlje, puno pažnje telečki bio-proizvođači poklanjaju ovom segmentu, pa koriste postrno sejanu slačicu kao zelenišno đubrivo i stajnjak sa organskih farmi, ali imaju i svoj nesvakidašnji „recept“ za superiorno folijarno đubrenje.

- Sarađujemo sa jednom organskom farmom podolskih goveda u Bačkoj Topoli, pa u taj stajnjak stavljamo i rogove podolskog govečeta, tretiramo ga valerijanom, pokrivamo slamom i ostavljamo godinu dana da takvo đubrivo „zri“. Ovo se radi kako bi se namnožile pozitivne bakterije, pa nakon sazrevanja ovakvog đubriva, rastvaramo ga u vodi i specijalnim prskalicama tretiramo useve – patent je organskih proizvođača u Telečkoj koji se pokazao kao izuzetno uspešan – Kako se svi naši proizvodi, na račun nemačkog partnera, sertifikuju kao organski i u Srbiji i u Nemačkoj, izbegavamo zalivne sisteme, pošto je neophodna i analiza vode, pa papriku ne sadimo iz rasada, već iz semena, što donekle usložnjava proizvodnju, ali veća cena to sve nadoknadi.

Baveći se ovakvim vidom proizvodnje, Telečani su otišli i korak dalje, pa su pojedini već nekoliko godina u sistemu bio-dinamičke proizvodnje, kao svojevrsnog „višeg stepena“ poštivanja prirode. Ovaj vid poljoprivrede uključuje upotrebu specifično izrađenih sredstava na prirodnoj bazi, koji utiču na ubrzano poboljšanje plodnosti zemljišta, kao i na povećanu mikrobiološku aktivnost. Osnovna teza biodinamičke poljoprivrede, čiji je začetnik austrijski filozof, naučnik i pisac Rudolf Štajner, je postojanje „životne sile“ u poljoprivrednim kulturama i zemljištu. O kakvom stepenu poštivanja prirodnih ciklusa se radi u slučaju bio-dinamičke proizvodnje svedoči i to što se termini pojedinih agro-tehničkih mera određuju u skladu sa astronomijom, odnosno prate se mesečeve i sunčeve mene, položaj planeta. Povratak divljih životinja u bački atar, domaće stoke na ovdašnje pašnjake, mleko bez hemikalija i veštačkih hormona, stajsko đubrivo u kojem se nalazi sve što je potrebno zemlji da bi iz nje nikli zdravi usevi, rečju harmonija sa prirodom, uz poznavanje dinamičkih osobina svake biljke ponaosob, svakodnevica je poljoprivrednika u Telečkoj koji postižu odavno narušeni sklad prirode i čoveka. Koji pri tome svojim porodicama omogućavaju ne samo zdrav ambijent i stil života, već i bolji standard.            

Tekst i foto: Milić Miljenović