Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

KOTRLJANJE RAVNICOM Priča o uzornoj zadruzi iz Srpskog Itebeja

01.04.2018. 09:26 10:16
Piše:
Izvor: M. Mitrović

Zemljoradnička zadruga „Mrkšićevi salaši“ u Srpskom Itebeju osnovana je pre četvrt veka od strane desetoro članova porodice Mrkšić sa osnovnim ciljem da unapredi ratarsku proizvodnju, prevashodno nabavkom repromaterijala pod povoljnijim uslovima i da se ono što zadrugari i kooperanti uberu sa svojih njiva na tržištu proda pod konkurentnim uslovima i što uspešnije.

Jedan od osnivača i direktor zadruge Vojislav Mrkšić podseća da su nekada porodice praktično bile male zadruge, ističući da su „Mršićevi salaši“ uspeli da se uzdignu i posluju kao velika složna porodica koja je sada uzor ne samo u Banatu, nego i šire.

„Mrkšićevi salaši“ sa oko 3.000 hektara, ugovaraju proizvodnju i plasman ratarskih kultura sa preko 250 poljoprivrednih gazdinstava i raspolažu skladišnim kapacitetima od 38.000 tona sa najsavremenijom opremom za čišćenje i sušenje žitarica i sopstvenom laboratorijom, razvijaju pekarstvo i preradu mesa u sopstvenim pogonima, imaju lanac od 15 maloprodajnih objekata u Srpskom Itebeju, Zrenjaninu, Mužlji, Titelu, Ečki, Žitištu, Crepaji, Kovačici, Elemiru i Kikindi. Iz pogona „Mrkšićevih salaša“ mesnim prerađevinama i drugim proizvodima snabdeva se i trgovački lanac „Gomeks“ iz Zrenjanina.

Povrh toga paori imaju benzinsku pumpu pa sve meštane i motorizovane putnike namernike snabdevaju gorivom i drugim potrepštinama, a delatnost su i praktično zaokružili od njive do trpeze, jer su u selu izgradili turistički kompleks sa restoranom, konfornim smeštajem za odmor gostiju, multimedijalnom salom za organizovanje poslovnih skupova, svečanom salom za proslave, a u toj sveobuhvatnoj ponudi je čak i salon lepote! 

„Mi smo očito bili vesnici jednog novog modernog tipa zadrugarstva. Zadruga „Mrkšićevi salaši“ je osnovana 1992. godine i počela sa malim brojem zadrugara i kooperanata, a danas je jedna od najozbiljnijih zadruga ne samo u Srbiji nego i regionu. Trenutno imamo 303 zaposlena, zbog ukrupnjavanja poseda okupljamo manji broj zadrugara i kooperanata nego što jsmo nekada imali, ali uspevamo da držimo razvojni korak u sve zahtevnijim uslovima. Za savremenu poljoprivrednu proizvodnju jako je bitno da su posedi ukrupnjeni, da pratimo sva dostignuća i postižemo dobre rezultate u proizvodnji“, ističe Vojislav Mrkšić.

Zadruga „Mrkšićevi salaši“ je upošljavala 23 radnika kada je 2002. godine izvršila pripajanje negdašnje Zemljoradničke zadruge „Itebej“ koja je bila u ozbiljnim problemima, pred stečajem, i imala 26 zaposlenih. Porodična zadruga je tako seosku zadrugu nasleđenu iz vremena socijalizma spasila propasti i donela boljitak Srpskom Itebeju i okruženju. U lanjskoj sušnoj godini na njivama „Mrkšićevih salaša“ ostvaren je prinos od 9,6 tona pšenice po hektaru, rodilo je 7,8 tona zrna kukuruza i 3,86 tone suncokreta.

„ Postići te prinose na njivama u ovom delu Banata na tipu zemljišta koji imamo, u nepovoljnim klimatskim uslovima, više je od uspeha“, smatra Vojislav Mrkšić.

Kaže da su sve to ostvarili u suvom ratarenju, ali u jednom delu atara imamo kanalsku mrežu za odvodnjavanje jer u proleće uvek imaju viška voda pošto su im njive teže ocedite.

U lanjskoj sušnoj godini na njivama „Mrkšićevih salaša“ ostvaren je prinos od 9,6 tona pšenice po hektaru, rodiloje 7,8 tona zrna kukuruza i 3,86 tone suncokreta

„Imamo drenažu koja nam u proleće pomaže u odvodnjavanju, ali smo u saradnji sa lokalnom samoupravom Žitišta i „Vodama Vojvodine“ radili zadnjih nekoliko godina da se kanali osposobe da budu dvonamenski. Kota im je stavljena da bude na nuli, pa u toku suše u letnjem periodu smo uradili punjenje kanala vodom iz Begeja, tako da drenažni sistem služi i za navodnjavanje. Zahvaljujući tome smo uspeli da na površini od oko 1.700 hektara i u suši postignemo zavidan prinos, gde je kukuruza bilo i preko devet tona... Ono što svi preskaču, a najbitnije je, da treba dovesti vodu do njiva, raditi novi način zalivanja korena biljke, a ne zalivati odozgo. Ovo je kontrolisani sistem navodnjavanja gde se može ubaciti i hranivo, da se koren biljke hrani i mislim da je to budućnost u savremenoj ratarskoj proizvodnji“, kaže Vojislav.

U pekari „Mrkšićevih salaša“ kapaciteti su 2.000 jedinica pekarskih proizvoda na sat, pa se mušterijama svakodnevno isporuči oko 18.000 vekni hleba, rade se i specijalne vrste hleba, tako da se proizvodi preko 20.000 jedinica pekarskih proizvoda. Paleta belih peciva je dosta široka, radi se i program zamrznutih proizvoda, lisnatog testa i kora za pitu, podloge za pice i drugo, a uskoro će se na trpezi naći i torte.

Na klanicu krupne stoke koja se otkupljuje od ovdašnjih farmera, naslanja se pogon za preradu mesa i proizvodnju mesnih prerađevina sa dnevnom proizvodnjom od 10 tona, koja završava u sopstvenoj i maloprodajnoj mreži „Gomeksa“.

„Srpski Itebej ima oko 2.000 stanovnika, a susedni Novi Itebej sa kojim je praktično spojen ima oko 800, pa smo jedna celina koja se trenutno bori da ovde sve funkcioniše, još uvek su školske klupe pune đaka. Bitno je da smo starosnu granicu pomerili na niže, da su mladi ljudi ostali na selu da žive i rade i da u selu pored škole, pošte, više prodavnica, servisa i drugih radnji funkcioniše. Život se odvija nesmetano zahvaljujući primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, bez koje ne bi moglo sve ostalo da funkcioniše“, uveren je Mrkšić.

Naš sagovornik naglašava da Ž „Mrkšićevi salaši“ može da posluži kao primer da se u selima mogu u okviru zadruga organizovati raznovrsne delatnosti, te da upravo zbog takve orijentacije su u prilici da otvaraju nova radna mesta.

„Tu nije kraj naših ideja, jer nameravamo da poslovanje proširimo još u nekim delatnostima“, najavljuje direktor Vojislav Mrkšić 

Milorad Mitrović

Autor:
Pošaljite komentar