Ne vraćamo onoliko koliko uzimamo
u Evropi, za možda i mnogo manje od 230 godina naša crnica bi mogla biti jednako neupotrebljiva kao i dok je bila sakrivena pod močvarom, samo što joj pretnja nije voda već opadanje sadržaja organske materije (humusa) u zemljištu.
Na ovaj problem stručnjaci dugo upozoravaju, kao što je i opadanje organske materije u zemljištu jedan dugotrajan proces koji se možda ne primećuje iz godine u godinu, ali na „duge staze“ možda je jedno od većih iskušenja sa kojim će se suočiti naša poljoprivreda.
- Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što bi imalo nesagledive posledice - kaže dr Jovica Vasin, rukovodilac Laboratorije za zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. - Krajnji je momenat da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i reaguje brzo i adekvatno. U suprotnom, Vojvodinu nećemo moći da zovemo ni žitnicom Srbije, a kamoli Evrope, upozorava Vasin.
Opadanje sadržaja organske materije (humusa) u zemljištu nije tako nagla pojava, koja u kratkom vremenskom roku ostavlja jasno vidljive posledice (kao npr. poplave i erozije), objašnjava Vasin, nego traje dugo: - Zbog toga, kao i zbog njegovog negativnog uticaja na plodnost zemljišta, ovaj proces možemo nazvati “tihim ubicom’” naših zemljišta. Oko 75 % površine Vojvodine je pokriveno sa dva tipa zemljišta, černozemom i ritskom crnicom, koji su pre početka intenzivne poljoprivrede imali sadržaj organske materije preko 5 %. Danas u Vojvodini zemljišta sa ovim sadržajem organske materije ima svega na 1% površina
U proseku, sadržaj humusa je sada na oko tri procenta, što je, kako navodi, na granici optimalnog sadržaja i znači da nam je plodnost zemljišta na većini parcela lošija i da se već sada mogu videti problemi zbog opadanja prinosa.
- Uzroci ovakve degradacije zemljišta su prvenstveno u tome što se na velikoj većini naših njiva već decenijama ne koristi stajnjak kao organsko đubrivo (upotreba mineralnog đubriva je dominantna), žetveni ostataci se masovno pale ili neracionalno koriste za proizvodnju energije, tj. odnose sa parcela. Kao posledicu toga imamo da iz zemljišta prinosima biljaka više iznosimo organske materije, nego što unosimo đubrenjem - kaže dr Jovica Vasin.
Prema njegovim rečima, pravilo dobre poljoprivredne prakse kaže da svake četvrte godine treba primeniti oko 40 tona stajskog đubriva po jednom hektaru, a mi te količine nemamo.
- Svedoci smo da od 90-ih godina rapidno opada naš stočni fond, a samim tim i količina stajnjaka. Da bismo mogli da imamo pravilno đubrenje svake četvrte godine, potrebno je dva uslovna grla stoke po hektaru (uslovno grlo je zbirno 500 kg stoke), a mi ih imamo 0,3. Dakle, činjenica je da ni u dužem narednom periodu nećemo imati dovoljne količine stajnjaka - objašnjava Vasin.
Savet ratarima bio bi, kako kaže, da nikako ne pale žetvene ostatke, već da ih obavezno zaoravaju, jer to je najjednostavniji način da se sadržaj organske materije u zemljištu barem približno održava na postojećem nivou.
Vasin upozorava da su procesi obnavljanja i obogaćivanja zemljišta organskom materijom veoma spori i zahetvaju dug period, te da je poslednji trenutak da se preuzme sveobuhvatna akcija na državnom nivou. Ovakva akcija podrazumeva povećavanje stočnog fonda, subvencionisanje proizvođača koji na pravilan način neguju stajnjak pre njegove primene na parceli, subvencionisanje zelenišnog đubrenja (gajenje i zaoravanje legumniznoh biljaka radi povećaja sadržaja organske materije) i sl..
Kako bi se sprečio dalji gubitak organske materije, moraju se preduzimati određene mere. Međutim kako imamo očigledan nedostatak grla u stočnom fondu, pored stajnjaka, trebali bi se okrenuti i alternativama kao što su korišćenje sporednih proizvoda iz prehrambene industrije, tj korišćenje kompostiranog organskog otpada.
Niko Perković
Analiza parcele svakih pet godina
Način uvida u stanje sadržaja humusa, tj. organske materije je analiza zemljišta jer njome poljoprivredni proizvođači dobijaju sve potrebne informacije o sastavu.
- Na osnovu tih informacija i poznatih potreba gajenih biljaka, laboratorije daju preporuke optimalnih količina đubriva. Na žalost, u praksi se pokazalo da je đubrenje bez analize zemljišta često pogrešno, sa premalim ili prevelikim količinama đubriva. Tako su, na primer, mnogi višegodišnji zasadi imali problema u razvoju ili čak i propadali, jer prethodno uzorkovanjem i analizom nije utvrđeno kakav je hemijski sastav zemljišta i da li te biljne vrste mogu uopšte tu da uspevaju. Ulaganje u analize zemljišta je nesrazmerno malo u odnosu na povećanje profitabilnosti proizvodnje povećanjem prinosa, a često i smanjenjem troškova đubrenja - kaže Vasin i dodaje da je prema važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu svaki vlasnik dužan da uradi analizu svake proizvodne parcele jednom u pet godina.