Srbija ima najveće rezerve zlata na Balkanu
Odluka Centralne banke Mađarske da iz Londona vrati u zemlju 100.000 unci zlata, odnosno tri tone, objašnjena je kao potez iz sigurnosnih razloga u slučaju potencijalne geopolitičke krize.
Svoje rezerve zlata pune i austrijska, nemačka i holandska centralna banka.
Valja podsetiti na to da su početkom 2010. godine centralne banke mnogih evropskih država odlučile da zlatne rezeve drže van zemlje i da su se otuda mnoge odlučile za London. Ipak, u svetu su SAD i Nemačka najveći svetski „čuvari” zlata. Centralne banke stranih zemalja su 2015. godine ubrzano povlačile svoje zlatne rezerve iz američke Uprave federalnih rezervi: povučeno je ukupno 250 tona zlata, tako da su rezerve zlata pale na 5.950 tona, što je rekordno nizak nivo za poslednje dve decenije. Slična situacija se poslednji put dogodila pre početka finansijske krize 2008. godine, kada su inostrane centralne banke povukle gotovo 400 tona zlata.
Najveći kupci zlatnih poluga poslednjih godina bili su Kina, Indija i Rusija. Među deset najbogatijih država prema rezervama zlata su Italija, Fancuska, Kina, Rusija, Švajcarska, Japan i Holandija. Prošlogodišnji rezultati Svetskog saveta za zlato pokazali su da su na prvom mestu i dalje SAD s 8.133,5 tona zlatnih poluga.
Po istom izvoru, polovinom prošle godine Srbija je imala najveće rezerve zlata na Balkanu i zauzimala je 63. mesto na celokupnoj svetskoj listi. Imala je 18,8 tona zlata, a sledi Makedonija sa 6,9 tona, pa Slovenija s 3,2 tone, BiH s tri tone. Na toj listi nije uopšte bilo Hrvatske i Crne Gore.
Tvrdi se da su gotovo sve zlatne poluge deponovane u Narodnoj banci Srbije proizvedene u jedinoj fabrici za proizvodnju zlata u Srbiji – Rudarsko-topioničkom basenu „Bor”, u kojem se godišnje proizvede oko tona zlata. Sigurno je to da sve zlato proizvedeno u RTB-u ostaje u Srbiji i možda u tome i treba tražiti razlog zašto se odlaže njegova privatizacija i koliko je, pored svih gubitaka, on značajan za državu. RTB „Bor” je po sadašnjim propisima u obavezi da sve proizvedene količine najpre ponudi Narodnoj banci Srbije, a tek ako ona odbije da po berzanskoj ceni otkupi borsko zlato, što se dosad nije desilo, ono bi uz posebnu državnu dozvolu moglo biti izvezeno. Za sada je sve zlato ostalo u Srbiji jer je takva državna odluka.
Nedavno je ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić izjavio da trenutno u Srbiji postoji 130 istražnih i 220 eksploatacionih polja, s oko 60 miliona evra investicija u istraživanjima u 2017. godini.
Pomenuo je svetsku kompaniju „Rio Tinto”, koja istražuje litijum „Jadar” i „Nevsun”, koja istražuje bakar i zlato u „Čukari peki”.
U Srbiji su najbogatija nalazišta zlata u istočnom delu zemlje, pre svega u okolini Bora, Majdanpeka, Zaječara i Negotina, ali i u okolini Raške i Medveđe. Upravo te oblasti Srbije su poslednjih godina izazvale veliko interesovanje „velikih igrača” u rudarstvu pa Srbiju trenutno „buše” mnoge strane kompanije. Naime, velike multinacionalne kompanije, posebno iz Kanade i Amerike, brzo su shvatile bogatstvo takozvane timočko-magmatske zone i odlučile da ga što više iskoriste. Prošle godine u Srbiji je bilo 250 eksploatacionih polja na kojima su izvođene rudarske aktivnosti i 100 istražnih polja na kojima rade neke od najvećih rudarskih kompanija iz sveta. Te strane kompanije u geološka istraživanja ulažu od 10 miliona dolara godišnje do 100 miliona.
Koliko je naše zlato zanimljivo stranim investitorima pokazuje i činjenica da je kompanija „Lajf stoun kapital” iz Dubaija uzela u zakup rudnik „Lece” kod Medveđe, u kojem je samo 2016. godine iskopano zlata u vrednosti od 50 miliona evra.
LJ. Malešević