Kotrljanje ravnicom: Dan žena početak cvećarske sezone
glavne sezone. Tivadar se poput drugih cvećara nada dobrom pazaru, iako su minule dugotrajne niske temperature zadavale dosta napora i troška za grejanje plastenika, da bi se cveće odnegovalo.
- Uvek se plašimo početka sezone, jer smo imali teškoća sa grejanjem, jer je trebalo mnogo ložiti, a energenti su skupi. Na sreću, vreme se popravilo i već je malo toplije, pa je cveće iz porodice jagorčevina procvetalo i već se uveliko isporučuje pijačarima i cvećarama. Glavni pazar tek predstoji narednih desetak dana, do 5.marta sve bi trebalo da se proda. Nekako smo u epicentru nadomak Kanjiže, Sente, Bačke Topole i Subotice, gde su nam mušterije, a ono što ne ode na veliko mi ćemo sami prodavati na pijacama – predočava domaćin iz Totovog Sela.
Poljoprivredno gazdinstvo Tivadara Dukaija je specifično, jer obuhvata samo proizvodnju cveća u plastinicima površine oko 2.200 kvadratnih metara, koji su podignuti na okućnici od nepunog katastarskog jutra u Ulici ruža u Totovom Selu, što je Tivadaru srećna okolnost, jer mu je posao na dohvat ruke.
- Za moje potrebe ovoliko okućnice i plastenika sasvim je dovoljno – konstatuje Dukai. – I ovo jedva postižemo da uradimo, jer u proizvodnji cveća ima dosta posla. Radi se od jutra do mraka, praktično smo u pripravnosti 24 sata. Ima posla na negovanju i zaštiti cveće, pogotovo u vreme kada su nagle promene temperature. Naš primer je da se intenzivnom proizvodnjom i na malom posedu može obezbediti egzistencija.
Ova zima je sa izdacima za grejanje znatno opteretila proizvodnju cveća, a Dukai kaže da od kada se posvetio proizvodnji, ne pamti tako dug hladan period.
- Još više nas je pogodilo to što u proteklom hladnom talasu sunca nije bilo skoro 60 dana – kaže Dukai – Imam uslova za zagrevanje 1.200 kvadrata plastenika, što nije velika površina, a troškovi su veliki, bez obzira da li se kao energent koristi gas ili čvrsta goriva. Trenutno koristim gas i za hladni januar je račun bio popriličan. Pokušao sam i sa biomasom, ali nije išlo, a na drva je sada skuplje nego na gas.
Poljoprivredni tehničar po struci, Tivadar Dukai je jedno vreme radio u Zadruzi u obližnjem rodnom Oromu, pa je taj posao ostavio i započeo privatni biznis sa kafom i sokovima, da bi 2002. podigao prve plastenike i krenuo u proizvodnju povrća. Prvo je uzgajao paradajz i krastavce pa se nakon tri godine preorijentisao na cveće.
- U proizvodnji povrća i cveća u plastenicima nema puno razlike, čak je proizvodnja povrća jednostavnija, ima manje ulaganja i više fizičkih poslova, međutim, za povrće je potrebno više prostora, dok u cvećarstvu plastenici obavezno moraju da se zagrevaju, da bi se pristizanje proizvodnje tempiralo za praznik i određeno vreme. A što se zarade tiče, teško je reći da li je isplativije povrće ili cveće, jer su tržišne prilike promenljive. U poslednje vreme velike zarade nema, kao što je to bilo pre petnaestak godina, jer su sada kupovna moć i životni standard velikog broja ljudi u opadanju. Cveće je za mnoge luksuz. Narod voli cveće, jer se u lepoti cveća uživa, međutim, kada znamo kolike su plate onih kojih rade i da mnogi nemaju posla, vidljivo je po balkonima tokom leta koliko ima cveća. Uočim negde i desetak kuća ili stanova u nizu gde nema cveća. Sve je manje onih koji mogu da priušte kupovinu cveća, mada cene se već godinama ne menjaju, a kupuje se ono jeftinije – priča Dukai.
Nasuprot slabije kupovne moći, naš sagovornik tvrdi da je na našem tržištu sve veća konkurencija i da cveća ima previše.
- Proizvodnja cveća u plastenicima već desetak godina je u ekspanziji, sve više se razvija i mnogi se upuštaju u cvećarstvo jer nemaju druge mogućnosti za posao i zaradu. Postavljanje plastenika za proizvodnju cveća ne zahteva veliki posed. Početak iziskuje dosta velika ulaganja, jer za podizanje jednog plastenika potrebno je više hiljada evra, a povećava se i za sistem grejanja. Za 2.000 kvadrata plastenika koliko je otprilike u mom gazdinstvu samo za objekte potrebno je oko 15.000 evra, a gde je još ostalo... Jedva uspevamo da od ulaganja i truda izvučemo jednu platu. Od ovoga se može živeti, ali ne i obogatiti. Treba samo pogledati da je moj vozni park, bez koga se ne može na pijacu, starosti petnaestak godina. Ne mogu da se žalim, ali ni da se hvalim – uverava Dukai.
Dosadašnja ulaganja Dukai je realizovao najvećim delom sopstvenim snagama, a manjim delom se oslonio i na donacije i podsticajna sredstva nuđena na konkursima.
Tivadar veli da samo treba pratiti konkurse i biti spreman, pa je na pokrajinskom konkursu pre tri godine lep iznos od oko 3.000 evra dobio za plastenike. Sada se nada donaciji iz mađarske Fondacije “Prosperitati”, gde je konkurisao za nabavku jedne auto prikolice prilagođene za transport cveća, što bi mu pomolgo oko prodaje robe. Dukai onima koji razmišljaju da li da se upuste u cvećarstvo preporučuje da dobro razmisle, jer posao nije lak, potrebno je i ljubavi prema cveću i prirodi, a takođe i dosta odricanja.
- Teško je nekoga savetovati ili naterati da se bavi cvećarstvom ili nekim drugim poslom. Cvećarstvo nije lako, ali je lep posao. I pored toga, moja deca nisu pokazala zainteresovanost. Ćerka studira nemački jezik u Novom Sadu, a sin je sa diplomom inženjera otišao u inostranstvo i radi u Baji u Mađarskoj. Nisam im preporučivao, niti ih terao da se posvete cvećartsvu, nego onim što su sami odabrali – napominje Tivadar.
Milorad Mitrović
Cveće i muzika moraju zajedno
Cvećar iz Totovog Sela je već dugo i muzičar, pa smog a upitali: mogu li cvećarstvo i muzika zajedno?
- To što sam muzičar, dobro mi dođe na pijaci, jer me ljudi iz okoline znaju, pa su uvek potencijalne mušterije. Inače, cvećarstvo i svirke se nezgodno sudaraju u dane vikenda. Svadbe ili druga slavlja su obično u dane vikenda, kada su pijace i vašari, tako da to nije baš najsrećnija okolnost. Izgleda da nisam dovoljno dobar muzičar, ili dovoljno dobar cvećar da bi se bavio samo jednim poslom, što bi svakako bilo bolje, pa ovako muzika i cvećarstvo moraju zajedno – kaže Tivadar Dukai.