Brže do novih puteva, vodovoda, grejanja...
Četiri godine nakon usvajanja Zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama, Vlada Srbije utvrdila je predlog njegovih izmena i dopuna jer je praksa pokazala da je
institut javno-privatnog partnerstva u Srbiji još uvek u povoju, odnosno ne koristi se dovoljno i pored toga što ima niz prednosti i donosi dobit celoj zajednici. Od kada je usvojen, realizovani su projekti u oblasti gradskog i prigradskog prevoza putnika, javne rasvete, sakupljanja komunalnog otpada te proizvodnje toplotne i električne energije upotrebom obnovljivih izvora energije.
Međutim, praksa je pokazala da postoji mnogo veća potreba za javno-privatnim partnerstvom, pogotovo kada je reč o infrastrukturi. Nova infrastruktura, bez koje nema razvoja privrede, zahteva razma-
tranje mogućnosti balansiranja potreba privatnog finansiranja projekata javne infrastrukture. Osim toga, nedostatak javnog finansiranja i nedovoljna sredstva državnih organa da razviju i modernizuju putnu i komunalnu infrastrukturu, kao što su vodovodna mreža i upravljanje otpadnim vodama, sistemi daljinskog grejanja i snabdevanje električnom energijom, doveo je do potrebe da se pronađe rešenje kojim bi se postigla oba cilja – zaštita buyeta i privlačenje privatnih investicija.
Projekti JPP-a imaju za cilj povećanje regionalne i ekonomske konkurentnosti, privlačenje investicija, podršku i razvoj postojećih privrednih subjekata i nova zapošljavanja. Tu je i ispunjavanje ekonomskog cilja koji znači povećanje buyetskih prihoda i prelazak s tradiconalnog modela finansiranja, u kojem je javno telo investitor koji preuzima sve rizike koji proizlaze iz izgradnje i eksploatacije, na model JPP-a u kojem se određeni rizici prenose na investitora iz privatnog sektora.
Suština uvođenja privatnog sektora u tradicionalne javne poslove je smanjenje fiskalnog pritiska na državni buyet, odnosno lokalni, ubrzavanje infrastrukturnih ulaganja, po-
boljšanje usluga, ali i podsticanje rasta društvenog proizvoda i boljeg života građana. Na kraju krajeva, kroz model javno-privatnog partnerstva smanjuju se troškovi rada jer privatnik preuzima deo zaposlenih i ukupne troškove za njih na osnovu dobijenih koncesija. Osim smanjenja troškova rada, javni sektor kroz javno-privatna partnerstva teži da privuče dodatne resurse i da u rasponu od pet do 50 godina ima garantovanu uslugu za građane, koju privatni partner za određenu naknadu pruža mnogo efikasnije i ekonomičnije.
LJ. Malešević
Jedinstvena tržišna transakcija
Posle usvajanja izmena, očekuje se formiranje velikog broja domaćih i stranih privrednih subjekata koji će raditi na realizaciji projekata JPP-a jer zakon predviđa obavezu osnivanja namenskog subjekta za svaki projekat, i to kao društva kapitala. Tako će to partnerstvo predstavljati jedinstvenu tržišnu transakciju: na jednoj strani će biti država ili lokalna vlast, kao naručilac usluga, proizvoda ili radova, a na drugoj privatna kompanija.
Registar javnih ugovora
Stručno telo Vlade Srbije, Komisija za javno-privatno partnerstvo, biće ključna u njegovom sprovođenju. Nakon izbora predloga projekta javno-privatnog partnerstva, odabira privatnog partnera i potpisivanja javnog ugovora, počinje faza realizacije projekta. Javni ugovori se evidentiraju u Registar javnih ugovora, koji vodi Ministarstvo finansija.