Spomenik prirode park Instituta u Sremskoj Kamenici čeka uređenje
Park Instituta u Sremskoj Kamenici spada među vrednije objekte vrtne arhitekture iz druge polovine 20. veka, zbog utvrđenih vrednosti koje poseduje.
Po rečima šefice Odseka hortikulutre u Ustanovi zajedničkih poslova instituta u Sremskoj Kamenici Melanije Nikolić, nastao je kao potreba Instituta za tuberkulozu i grudne bolesti u Sremskoj Kamenici, a prvi put su njegove prirodne vrednosti stavljene pod zaštitu 1976. godine, kao Regionalni park. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode je, nakon donošenja Zakona o zaštiti prirode, pristupio izradi revizije prirodnih i stvorenih vrednosti tog zaštićenog područja.
Skupština grada je zatim 2016. godine donela odluku o njegovom proglašenju za Spomenik prirode. Kao takav je reprezent zaštićenog područja od lokalnog značaja i uživa treću kategoriju zaštite, u cilju očuvanja autentičnosti, integralnosti, pejzažne atraktivnosti i izuzetnog značaja za stvaranje povoljne mikroklime i poboljšanja kvaliteta vazduha i životne sredine u neposrednoj okolini Instituta.
– Revizijom je obuhvaćena veća površina u odnosu na prvobitnu, koja se prostirala na 26 hektara, te je danas zaštitna površina oko 35 hektara – rekla je Melanija Nikolić. – Doskoro su se sami instituti brinuli o parku sa svojim skromnim finansijskim mogućnostima, međutim, od 2017. godine imamo podršku Gradske uprave za zaštitu životne sredine, Grada Novog Sada i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, stoga je urađen plan upravljanja parkom za period od 2017. do 2027. godine i polako se kreće u rekonstrukciju. Ove godine bi trebalo da se uradi kompletno čišćenje parka od suvih proreda, kao i čišćenje podrasta, sečenje suvih stabala i zamena novim, istim vrstama.
Osim toga, u planu je, kako kaže, i popravka zaštitne ograde oko parka, kao i uređenje šetnih staza, biranje stabala budućnosti i slično.
Po rečima Melanije Nikoliħ, u sklopu parka je i staklena bašta, koja je ranije služila plućnim bolesnicima koji su se dugo lečili, da imaju svoj prostor, u kojem će moći da se zanimaju i prekrate duge dane. Danas ona ima funkciju rasadnika jer se tu pripremaju sadnice za ozelenjavanje parka, naročito parternog dela. Takođe postoji i cvećara, u kojoj se prave cvetni aranžmani. Sastoji se iz dva dela: u prvom se radi razmnožavanje, a u drugom se biljke neguju, da bi se kasnije mogle izneti i ulepšati predeo oko sva tri instituta. Najčešće se gaje ruže, mahonije, hortenzije, cinenarije, jakubinije, paprat, kroton i drugo sobno bilje i cvetnice.
– Kada se ranije sadilo, uvek se išlo s 30 odsto više sadnica jer se polazilo od činjenice da neće sve uspeti da se primi, međutim, ovde je tlo veoma plodno i sve se primilo, zato je sada došlo do gustrog sklopa, naročito crnog bora, to je malo problem, stoga je i prored vrsta u planu rada – kaže naša sagovornica. – Od alohtonih, odnosno invazivnih vrsta, imamo malo problema s bršljenom, ali radimo na njegovom suzbijanju.
Park je, po prvom projektu koji je radio profesor Ratibor Đorđević, podeljen na dve celine: uži, centralni deo, koji je parterno organizovan, i širi, vetrozaštitni deo, zbog ruže vetrova, koja je značajna za oporavak plućnih bolesnika.
– Vetrozaštitni pojas najviše je rađen sa četinarima i ne samo zbog pomoći pri lečenju već i zaštite samih instituta od udara vetrova – kaže naša sagovornica. – Tako da su u tim zonama najznačajnije vrste crni bor, zatim beli i zlatni, odnosno zlatiborski bor, Pančićeva omorika, različite vrste jela, metasekvoje, kedrovi i libolkedar, koji je retka vrsta, čempresi i slično. Od lišćara su zastupljeni nekoliko vrsta javora, breza, divlji kesten, liriodendron i sve vrste su skoncentrisane u masivima. Masivi lipe su fantastični, ne suše se uopšte, a pokazalo se da je od svih četinara najotporniji kedar, a od lišćara lipa. Park je zatvorenog tipa, nije otvoren za šetače i posetioce, baš iz tog razloga što je namenjen bolesnicima koji se ovde leče.
Park obiluje velikim brojem vrsta dendroflore i čini ga 117 žbunastih i drvenastih taksona. Od toga je 89 lišćarskih i 28 četinarskih vrsta, ušuškanih među krivudavim stazama čiji putevi vode ka otvorenim livadama. S tim u vezi je dokazano pozitivno dejstvo vegetacije na fiziološke funkcije čoveka, preko jonizacije vazduha. Osim pomenutih vrsta, u parku su prisutni i klen, orah, jasen, bela topola, pseudocuga, koja je retka vrsta, orah i slično.
Ivana Bakmaz
Foto: F. Bakić i V. Fifa