Braća Mijatović, prve trojke u istoriji Žitišta, slavili punoletstvo
Nije bilo kraja sreći Mijatovićima, supružnicima Vinki i Mladenu, kada su pre 18 godina, a posle 17 godina braka, dobili tri dečaka – Dragana, Dejana i Srđana.
Bile su to prve trojke u Žitištu, pitomom banatskom gradiću, po mnogo čemu karakterističnom. I priča o braći Mijatović, koja su nedavno proslavila punoletstvo, nesvakidašnja je. Naime, sva trojica momaka igraju fudbal i nastupaju za lokalni klub „Begej” i, povrh toga, članovi su folklornog ansambla pri KUD-u „2. oktobar”. Ma, sve stižu! Draganovi, Dejanovi i Srđanovi prijatelji, ali i ostali meštani, kažu za njih da su mladići za primer, divni i lepo vaspitani. Tome su, dakako, doprineli i njihovi roditelji, koji su se svih ovih godina trudili da ih formiraju kao časne ljude.
– Mnogo poštujemo i cenimo sve napore naših roditelja i veoma dobro znamo kako im je bilo, pa se zato trudimo da opravdamo njihovo poverenje – kažu braća uglas.
Od malih nogu razvijali su sportski duh. Dejan i dalje nose dres „Begeja”, dok Srđan pauzira zbog povrede. Dragan je pak ove sezone napravio pauzu, ali se uskoro vraća na teren.
– Povredu sam zadobio prošle sezone tokom utakmice, pa sam morao da operišem koleno, tačnije, prednje ukrštene ligamente, i ponovo ću zaigrati osam meseci – nestrpljiv je Srđan.
Mijatovići vele da su istovremeno, još kao dečaci, odlučili da se posvete fudbalu, za koji ne važi uzalud epitet najvažnije sporedne stvari na svetu.
– S tatom smo kao mali gledali utakmice, pre svega „Crvenu zvezdu”, za koju svi navijamo, i odmah se zainteresovali za fudbal. Tako smo i krenuli da treniramo sa šest godina – seća se Dejan, koji je na dosadašnjim utakmicama, kako su primetili sportski novinari, pokazao žustrinu i upornost protiv znatno snažnijih i iskusnijih rivala.
Inače, igraju na različitim pozicijama. Dragan je golman, Srđan klasični odbrambeni igrač, bek, dok je Dejan zadnji vezni. Da su veoma talentovani za sport, pokazali su još u osnovnoj školi, u osmom razredu, kada su osvojili državno prvenstvo u malom fudbalu. Osmoljetka „Sveti Sava” iz Žitišta tako se našla na pobedničkom postolju, u konkurenciji mnogih gradova i škola, i bila ponosna na braću i njihove školske drugare iz šampionske ekipe.
– Završni turnir je održan u mestu Brzeće, na Kopaoniku, i trajao dva dana. U finalu smo, nakon boljeg izvođenja penala, pobedili vršnjake iz Sremske Mitrovice. Igralo se u formaciji 4 1, a nas trojica smo bili kičma prve postave, zapravo, gotovo ceo tim. Jedan na golu, drugi ispred njega, a treći u sredini – kroz osmeh se priseća Dejan, dok Srđan pokazuje snimak s finalne utakmice, a zatim i slavlje koje je usledilo nakon pobede.
Uspehe su do sada beležili i kao folkloristi „2. oktobra”, za koji nastupaju već 11 godina, a ljubav prema igri nasledili su od majke.
– Bili smo mali kad nas je mama odvela na prvu probu. Njena je želja bila da igramo, ali smo vremenom i sami sve više zavoleli folklor pa je tako ostalo do danas – ističe Dejan.
– Za sada uspevamo da ispunjavamo sve svoje obaveze u školi, na fudbalskom terenu, ali i na sceni. Videćemo dokle će to ići, ali za sada je sve dobro – dodaje Srđan.
Braća Mijatović trenutno pohađaju četvrti razred srednje škole u Srpskoj Crnji. Dejan i Srđan zajedno su u Ekonomskoj, dok je Dragan odlučio da pohađa Trgovačku.
– Mnogo vremena provodimo zajedno, u školi, kod kuće i s društvom, međutim, nismo slični po karakteru, svako od nas je poseban na svoj način. Za sebe smatram da sam iskren, posvećen onome što radim i veoma odgovoran – otkriva nam Dejan.
Dragan smatra da je druželjubiv, iskren i dobar drug, ali i pomalo mangup, koji voli izlaske i provode. Srđan pak sebe opisuje kao vrednu i komunikativnu osobu, ali ga često savladaju emocije.
Nedavno su braća ušla u krug punoletnih, što je bio razlog slavlja koje se pamti. Za odrasle je upriličeno u lokalnom restoranu „Kafe Park”, gde su pozvani najbliža, ali, ipak, brojna rodbina i prijatelji.
– Uveče smo proslavili rođendan s drugarima, oko 180 zvanica, u diskoteci „Tvrđava”. Mnogi su hvalili žurku i govorili da su se proveli kao nikada – naglašava Srđan.
Ovi uzorni momci već planiraju šta će nakon mature. Srđan i Dejan su odlučili da upišu fakultete, ali još ne i koje. Dragan pak želi da se zaposli i nastavi da trenira. Ali, sva trojica će se, gde god ih život odveo, sigurno držati zajedno i podržavati jedan drugog. To se od braće, naravno, i očekuje!
Željko Balaban