Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Vučević razmontirao kvazielitu: Neka se ekipa iz Dubrovnika sprema za izbore, poručuju stručnjaci!

16.03.2024. 10:26 10:38
Piše:
Foto: Printscreen Instagram milosvucevic

Za naš narod važi stereotip da volimo da vodimo tuđe brige, da više znamo o ratištu na istoku Evrope nego Ukrajinci i Rusi zajedno. Prosečan Srbin dobro zna koliko Rafa može da izdrži napade izraelske armije i kolika ja trenutna popularnost kancelara Šolca u Nemačkoj. Zavirujući u tuđe dvorište, sa pravom se zabrinemo kada vidimo bujanje ustaštva u susednoj Hrvatskoj, a plaše nas i nacistički simboli koje smo gledali u Ukrajini.

Dehumanizacija pristalica vlasti

Zapitamo se svi često otkud sad opet nemački tenkovi gaze ka istoku. I dok mi tako bacamo oko preko tarabe izgleda da nam promiču gadne pojave u našoj zemlji. Neodgovornost pojedinih političara, aktivista, pa i medija dosegla je vrhunac. Živimo u zemlji gde je postalo normalno da na opozicionim medijima svaki dan gledamo dehumanizaciju pristalica vlasti, gde svako ko zagovara stavove Srpske napredne stranke, ili makar glasa za istu nije čovek, komšija, rođak koji misli drugačije, već bot, sendvičar, propala budala koja se prodala za malo koristi i ko je na samom kraju legitimna meta. Nekima meta za ponižavanje na društvenim mrežama, a nekima, kako smo nažalost videli na ulicama Beograda meta za fizičko nasilje. Meta junacima kojima je draža Đilasova lista „Srbija protiv nasilja“ bile su dve žene aktivistkinje Srpske napredne stranke. Još jedno nasilje u nizu koje niko sa liste koja u svom nazivu poziva na borbu protiv takvih stvari nije osudio. Kakvo licemerje i kakva sramota. 

Vučić ponovo meta vesele družine

Meta ove nedelje bio je i predsednik Vučić, kome je Aida Ćorović, stari srbomrzac, poručila da ga nakon pada sa vlasti čeka smrt. Na istom skupu na ovo se nadovezala i novinarka „profesionalne i nezavisne“ Nove S Ana Lalić sa svojom izjavom da ona ne dolazi iz Srbije već iz Vojvodine i da je deo neke imaginarne Vojvođanske nacije. Sa istog skupa, inače održanog u Dubrovniku, čulo se i da je u toku dosrbljavanje Vojvodine, u čemu prednjače Srbi iz Republike Srpke, koji inače pate od viška srpstva. Na ove morbidne ideje smeška se, retko kome smešni, komičar Zoran Kesić. Prava vesela družina. I sve bi to bilo veselo da ove ideje nisu na granici fašizma, i neka svako odluči sa koje strane granice su ove bljuvotine. Kako su i na ovom skupu izrečene najgore stvari o Aleksandru Vučiću, to je samo cementiralo podršku među njegovim pristalicama. 

Vučević: Niko me nije posrbio! 

Na ove izlive autošovinizma na pravi način reagovao je aktuelni ministar odbrane u Vladi Srbije i predsednik Srpske napredne stranke. Jedan od Vučićevih najbližih saboraca Miloš Vučević sa ponosom je istakao da je rođen u Vojvodini i Novom Sadu i da ga niko nije „posrbio“ osim mame i tate. Ovom prilikom Vučević je odgovorio i na napade Ane Lalić na gradnju crkve na mestu stradanja Srba i drugih žrtava fašizma. Bivši gradonačelnik Novog Sada podržao je gradnju hrama u kom ćemo svi moći da se pomolimo za pokoj duše nedužno stradalih i na taj način pokazao kako se bori protiv nekadašnjeg, ali i aktuelnog fašizma. Kvazielita koja se okuplja u Dubrovniku i odande pljuje Srbiju i komada je kako ona misli da treba i može, je toliko slepa da ne može da vidi da je srpski narod, sada kao i kroz celu svoju istoriju, egalitaristički, da teži jednakosti, istim pravima i mogućnostima za sve. Kod Srba ove fašističke ideje da su neki u društvu vredniji od drugih nikad nisu pustile korenje, i zato neka se ekipa iz Dubrovnika sprema za nove izborne poraze i neka sprema novo kukanje, traženje alibija i nasilje na ulicama Beograda, jer od takvih na bolje nismo ni navikli. 

Novosadski = šarenilo različitosti 

Pristojna, većinska Srbija može se opisati rečima pomenutog ministra Vučevića koji je tokom obeležavanja jednog jubileja u Novom Sadu za ovaj grad rekao: „novosadski može da bude samo šareno od svih naših različitosti, a opet jednako u snovima koji započinju i završavaju se u našem gradu“. Sve ovo može se preneti na čitavu našu zemlju i ne trebaju nam Aide, Ane i Zorani da nas svojim autošovinizmom uče toleranciji. Iako u najsnažnijoj političkoj stranci postoje brojni ljudi koje njihovi prethodni rezultati i zalaganja kandiduju za mesto novog predsednika vlade, ove Vučevićeve reči i čitava dosadašnja politička karijera upiru svetlo i u njega kao mogućeg budućeg premijera kome ne treba „dosrbljavanje“, ali i koji razume važnost šarenila koje srpskom narodu nikad nije smetalo. 

 Branko Jakovljević, master ekonomista

Piše:
Pošaljite komentar