Vojvodina sa Voždovcem u raskoraku, s namerom da veže dve uzastopne pobede
Vojvodina je na krovu u Beogradu sa Voždovcem odigrala jubilarni deseti meč bez pobednika. Po tome je rekorder u Superligi.
Jedni će osvrt na tu utakmicu započeti podatkom da su Novosađani ostali, uz Crvenu zvezdu, jedini neporaženi tim ovog proleća, drugi će se okupiti oko poređenja da Vojvodine nije osvojila jedan bod, nego da je izgubila dva, dok će treći, verovatno i najbrojniji, duboko uzdahnuvši, da konstatuju kako se Vojvodina, posle niškog sjaja, vratila u realnost prosečnog superligaškog kolektiva, na razmeđu evropskih pozicija i ostatka za popunu razigravanja u plej-ofu. U svakom slučaju, njeno beogradsko izdanje bilo je dijametralno u odnosu na nameru da uzastopnom pobedom na gostovanjima potvrdi niški brejk i tako ostane na evropskom putu.
– Nismo postigli gol i to je nešto čime ne mogu da budem zadovoljan - komentar je trenera Vojvodine Radoslava Bataka po završetku meča. – Dobro smo delovali u drugom poluvremenu, imali smo i igru i šanse, naročito posle crvenog kartona. Imali smo sedam-osam minuta igrača više do kraja, ali falio je taj pogodak... Jednim bodom nismo zadovoljni, planirali smo sva tri. Bilo je prilika, ali nismo uspeli da ih realizujemo. Okrećemo se sledećoj utakmici, za nas jako bitnoj, u subotu protiv Čukaričkog, da tada uradimo sve što nismo uradili danas. Neće biti lako, ali nećemo odustati, to je sigurno.
Vojvodina nije ispunila sopstveni plan. Nije postigla ni gol, što se u seriji nerešenih rezultata dogodilo jedino letos, potkraj jula meseca, u susretu sa Spartakom na Karađorđu. Kurioziteta radi podatak da je i tom meču bez golova, prethodila utakmica u kojoj je Vojvodina postigla četiri gola (Mladost Gat 4:0). Neefikasnost u završnici, uz nakoliko izuzetaka koji potvrđuju pravilo, ozbiljan je hendikep u kolektivu.
– Nedostajalo nam je malo sportske sreće – raspoloženje navijača preneo nam je dugogodišnji istinski poštovalac Vojvodininih vrednosti i član Upravnog odbora kluba Petar Đurđev. – Sve vreme imali smo inicijativu, videla se razlika u kvalitetu u korist našeg tima. Nedostajala je jedino završnica koja bi potvrdila koliko je Vojvodina bolji tim, što je i sa tribina bilo jasno uočljivo. Otuda i ocena da mi nismo osvojili jedan bod, nego da smo izgubili dva. U subotu nas sa Čukaričkim očekuje značajan ispit na Karađorđu. Uz podršku naših navijača, koji su i na krovu bili dominantni u odnosu na domaće pristalice, verujem da pobedom možemo da se vratimo u trku za Evropu.
Pred Vojvodinom je serija velikih izazova: sa Čukaričkim kod kuće i kod Javora u gostima, do reprezentativne pauze, a potom u seriji od tri utakmice do kraja osnovnog dela prvenstva slede iskušenja sa Partizanom, TSC-om i Novim Pazarom.
L. Bakmaz