Na predlog Vlade: Partije bez akcija i udela, rok za prodaju godinu dana
BEOGRAD: Poslanici Skupštine Srbije ovih dana odlučivaće o paketu izbornih zakona, na predlog Vlade, u sklopu međustranačkog dijaloga, koji se u susret prolećnim izborima odvijao u parlamentu na dva koloseka.
Među njima je Predlog zakona o finansiranju političkih aktivnosti, kojim će se, kako tvrde iz Nemanjine, obezbediti transparentno praćenje troškova tokom i po završetku izbornog procesa.
I sada je zadržano je postojeće rešenje da se političke stranke mogu finansirati iz javnih i privatnih izvora. Međutim, jedna od bitnijih novina je to što će politički subjekti, nakon što se zakon usvoji, moći da se zadužuju isključivo kod banaka i drugih finansijskih organizacija kojima je to osnovna delatnost. Smatra se da će tako biti sprečena mogućnost zaduživanja kod fizičkih i pravnih lica, koja bi davanjem pozajmice mogla da ostvare uticaj na stranke.
Maksimalna visina kredita i zajma do koje se politički subjekti zadužuju kod banaka i drugih finansijskih organizacija, na godišnjem nivou, može iznositi do 25 posto sredstava koja se obezbeđuju iz javnih izvora za finansiranje redovnog rada ili pokriće troškova izborne kampanje, sa rokom otplate najduže do tri godine.
U predlogu je ostao isti procenat koji država izdvaja za pokriće izborne kampanje i on iznosi 0,07 posto budžeta. Predlog je da se 35 posto novca raspoređuju u jednakim iznosima podnosiocima proglašenih izbornih lista koji su prilikom podnošenja izborne liste dali izjavu da će koristiti sredstva iz javnih izvora za pokriće troškova izborne kampanje. Prema važećem zakonu to je 20 posto.
Olakšice za izborno jemstvo
Po novom predlogu slede olakšice vezane za izborno jemstvo. Politički subjekat koji je dao izjavu da namerava da koristi sredstva iz javnih izvora za pokriće troškova izborne kampanje, a ne položi izborno jemstvo, u roku od tri dana od dana proglašenja svih izbornih lista, odnosno utvrđivanja konačne liste kandidata, ima pravo na sredstva iz javnih izvora za pokriće troškova izborne kampanje, ali samo ako na izborima osvoji najmanje jedan posto važećih glasova, ili 0,2 posto kada je reč o strankama nacionalnih manjina. Sa druge stanke, partije koje ne osvoje ovaj minimum glasova, moraće da vrate novac koji su od države dobili kao akontaciju za kampanju u roku od mesec dana od proglašenja izbornih rezultata.
Ova sredstva uplatiće se u roku od pet dana od donošenja odluke kojom se utvrđuje zbirna izborna lista, ali samo strankama koje polože izborno jemstvo. Preostali deo dodeljivaće se podnosiocima izbornih lista koje su prešle cenzus od tri posto, srazmerno broju osvojenih mandata, u roku od pet dana od usvajanja izveštaja o rezultatima izbora. U slučaju održavanja izbora po većinskom izbornom sistemu, kao što je slučaj sa predsedničkim, prva rata od 35 raspoređivaće se u jednakim iznosima predlagačima kandidata, a ostatak pobedniku na izobrima. Ako se izbori održavaju u dva izborna kruga, preostali deo sredstava raspoređuje se predlagačima kandidata srazmerno broju glasova koje su osvojili u drugom izbornom krugu.Novopredložena rešenja treba da omoguće još efikasniju državnu kontrolu stranačkih finansija.
Vlada ističe da se sada jasno utvrđuju i razgraničavaju obaveze Agencije za sprečavanje korupcije, Državne revizorske institucije i drugih organa. Uvodi se obaveza Ministarstva finansija da propiše da se programom revizije obavezno obuhvataju parlamentarne stranke na republičkom nivou. Isto tako, direktor Poreske uprave moraće da u godišnji ili vanredni plan poreske kontrole uvrsti davaoce finansijskih sredstava i drugih usluga političkim subjektima, u skladu sa izveštajem Agencije za sprečavanje korupcije o finansiranju političkih aktivnosti i subjekata.
Odredbama ovog zakona se propisuje da su političke stranke dužne da, akcije i udele koje su stekle pre stupanja na snagu ovog zakona otuđe u roku od godinu dana. Navedene odredbe, kako se precizira, nisu u suprotnosti sa ustavnim načelom zabrane povratnog dejstva zakona, pošto je ovaj propis ustanovio zabranu vlasništva političkih stranaka nad udelima i akcijama. Smatraju da je rok koji je dat da se obavi ceo posao dovoljan za postizanje pravične naknade prilikom otuđenja udela i akcija. Na taj način, ističu, stvorena je mogućnost da se sve političke stranke finansiraju pod jednakim uslovima i funkcionišu u jedinstvenom pravnom režimu.
Plafon za članarinu 3.000 dinara godišnje
Privatne izvore finansiranja političke aktivnosti čine članarina, prilog, nasledstvo, legat i prihod od imovine. Članarina je novčani iznos koji član političke stranke redovno plaća na način i pod uslovima utvrđenim statutom ili njenim drugim opštim aktom. Sada se precizira da maksimalni iznos članarine ne može da prelazi 3.000 dinara na godišnjem nivou. Član političke stranke dužan je da uplatu članarine vrši isključivo sa svog tekućeg računa.
Jedino se članarina čiji iznos ne prelazi 1.000 dinara godišnje može platiti u gotovini, ili putem uplatnice. Ako se članarina plaća u gotovini, odgovorno lice političke stranke dužno je da izda priznanicu o primljenoj članarini.
Fizičko, ili pravno lice može biti donator političke stranke. Sada je prepolovljena maskimalna vrednost za fizičko lice, koje može godišnje da pokloni najviše 10 prosečnih zarada, a pravno 30, umesto dosadašnjih 200 prosečnih plata.
Prilikom predlaganja ovakve odredbe, Vlada je imala u vidu ustavnu uloga političkih stranaka, da im se jemči i priznaje uloga u demokratskom oblikovanju političke volje građana. Takođe, vodilo se računa o primeni utvrđenih standarda u regulisanju finansiranja političkih stranaka, antikoruptivnih standarda međunarodnih institucija, kao i o konceptu finansiranja partija iz javnih izvora, koji im garantuje značajan iznos iz budžetskih sredstava.
Podseća se da partije imaju i pravo na sredstva koja stiču od pravnih i fizičkih lica, te da bi u skladu sa javnim interesom, ograničavanje finansiranja političkih stranaka preko vlasništva nad udelima i akcijama, značilo i preventivno onemogućavanje njihovog koruptivnog finansiranja kroz poslove i učešće u privrednim aktivnostima. Dakle, političkim strankama je omogućeno da same, svojom voljom, izvrše otuđenje vlasništva, dok je gubitak prava na finansiranje iz javnih izvora ustanovljen kao direktna mera u slučpaju nepoštovanja propisane zakonske obaveze.
S. Stanković