Za mesec dana počinje 18. Beogradski festival igre
S velikim nestrpljenjem učesnici predstojećeg 18. Beogradskog festivala igre očekuju dolazak u Srbiju i, konačno, ako bude sve po planu, izlazak na scenu i susret sa publikom, nakon višemesečne pauze, na koju su mnogi primorani.
To je opšti utisak nakon onlajn susreta i razgovora sa organizatorima ovog festivala i nekima od igrača, koreografa, i vodećih ljudi plesnih kompanija, koje uskoro očekujemo kod nas.
U ime domaćina, direktorka BFI Aja Jung je vodila ovaj onlajn razgovor na Zum platformi, u kojem su učestvovali: Danijel Ulbriht, plesač koji će nastupiti u jednoj od predstava u programu „Zvezde Njujork siti baleta“ i Denis Droziuk, jedan od plesača istoj predstavi („Tri muškarca), kao i Antonina Skonina, jedna od igračica u predstavi „Neodoljiva“ Njujork siti baleta; Bojana Mitrović, plesačica kompanije „TancMajnc“ i njen direktor Hone Dorman; Piter Ertl, izvršni direktor Nacionalnog plesnog teatra iz Budimpešte; i Fernando Saez, jedan od osnivača kompanije „Malpaso“ sa Kube.
Kako se čulo u razgovoru sa njima, situacija u mnogim zemljama je izuzetno ozbiljna, i teška, kada je i plesna umetnost u pitanju, jer se mesecima ne igra i ne vežba, i mnogi su uskraćeni za osnovna sredstva za život. Sezone su otkazane, i tek se prvi termini najavljuju za jesen. Zato dolazak ovde, nakon prošlogodišnjeg odlaganja, i ne samo zato što neki dolaze prvi put u našu zemlju, izaziva radost i uzbuđenje, koje su sagovornici u ovom razgovoru iskazali. Zbog epidemije i restriktivnih mera, za njih je učešče na BFI, kako potvrđuje Danijel Ulbriht iz Njujork siti baleta, trenutno jedna od retkih mogućnosti da nastupe van svoje zemlje.
Ovaj susret je, kako je podsetila Aja Jung, organizovan mesec dana pre prve najavljene predstave 18. BFI, koji će praktično trajati do jeseni, jer neke kompanije tek tada mogu da dođu i učestvuju. Posle godinu dana čekanja, videćemo predstavu Danijela Ulbrihta i njegovih kolega iz Njujork siti baleta i iz drugih njujorških kompanija, koju ćemo imati prilike da gledamo i u Srpskom narodnom pozorištu 6. marta.
– Vrlo je teško u ovim vremenima sve sklopiti kako treba, ali verujem da imamo neverovatan tim i da ćemo uspeti da vratimo magiju u pozorište, i bar jedno veče zaboraviti na korona virus – rekao je Daniel Ulbriht. – Ova predstava je kao svojevrsni meni iz restorana, koji mora da ima ponešto za svakoga. Neko voli piletinu, ili stejk, ali želim da vas uverim da imamo nešto i za vegane i vegetarijance, a neko bi možda voleo pređelo i desert. Šalu na stranu, svi su neverovatni umetnici i bio je mnogo posla oko toga da se iskaže njihov talenat i da se proizvede ta magija, posebno na ovako uvaženom festivalu, što je velika čast za nas. Koliko predstavljamo Njujork, mislim da više predstavljamo celu Ameriku, uprkos svim teškoćama koje imamo tamo. Mnoge kompanije su odložile do jeseni svoje aktivnosti.
Zato dolazak najpre u Novi Sad 6. marta predstavlja zaista veliko uzbuđenje, dodaje Danijel Ulbriht, jer će generalnu probu zapravo ovde imati dan pre toga, kada se svi konačno okupe, budući da su, ne zarađujući kao pre pandemije, mnogi napustili Njujork u kojem je život skup, i vratili se kućama. Uzgred, obe njihove predstave na BFI su rasprodate.
Na naše pitanje da li se ikada desila situacija, uprkos tome što je Njujork siti balet jedna od najslavnijih kompanija, i ima najbolje plesače i koreografe, da predstava nije onakva kakvom su je zamišljali i šta se radi u takvim situacijama, Danijel Ulbriht je rekao da kao plesač može da kaže da se, inače, vežba tako da sve treba da bude u redu.
- Razlika je u tome je što si profesionalac, imaš iskustva, i naučiš kako da nešto učiniš savršenim u nesavršenoj situaciji. Svi mi plesači znamo kad nešto ide ili ne ide po planu, ali posao nas umetnika jeste da održimo integritet tog trenutka u vremenu. Kao reditelj mogu da kažem da mnogo puta stvari nisu išle kako je planirano, ali treba biti strpljiv, fleksibilan, razumljiv i brz. To su izazovi, i važne osobine, koje nam dozvoljavaju da napredujemo u sazrevanju. U mojoj dvadesetogodišnjoj karijeri, nekoliko stvari nije išlo po planu, i baš sam u tim situacijama najviše naučio o sebi kao igraču, i reditelju, takođe i o ljudima sa kojima sam radio. Da, to se događalo, i ono što radim je da uvek vežbam, najbolje što mogu, da i to isplaniram, i da onda sve izvršim, realizujem, najbolje što mogu – objašnjava Daniel Ulbriht.
Kompanija „TancMajnc“ takođe učestvuje na BFI, i to 5. marta, s predstavom „Lanac duše“ izaelske koreografkinje Šaron Ejal, u kojoj igra Bojana Mitrović, prvi put kod nas na sceni, od kada je otišla u inostranstvo. Ona je izrazila zadovoljstvo što ova kompanija dolazi u Srbiju, jer nije imala prilike dosad za to.
Uprkos tome što im je otkazana turneja u Francuskoj, koja je trebalo da se dogodi upravo pre dolaska u Srbiju, kubanska kompanija „Malpaso“ iz Havane ipak dolazi na BFI i izvešće predstave u Beogradu (3. aprila) i Novom Sadu (5. aprila), najavila je Aja Jung i napomenula da je pridodato i treće izvođenje u Gornjem Milanovcu. Ona je takođe izrazila nadu da će se naći način da oni doputuju s Kube, uprkos brojnim otkazanim letovima.
– Iako su zbog pandemije bili rastavljeni, plesači ove kompanije uporno rade u svojim domovima da se vrate u formu, i raduju se ponovnom okupljanju narednog meseca, pred dolazak u Srbiju - pomenuo je Fernando Saez.
O saradnji sa Ohadom Naharinom, čiju će koreografiju „Tabula raza“ izvesti „Malpaso“ na BFI i u Novom Sadu, Saez je govorio u superlativima, ističući da je ona uticala i na igrače i na kompaniju u najboljem smislu.
N. Pejčić