IN MEMORIAM Bogdan Četnik (1950 – 2020)
Otišao je Bogdan Četnik, jedan od najvećih novinara novosadskog Dnevnika i istaknuti politički komentator u vreme nekadašnje SFRJ.
Rođen je u Stepanovićevu kod Novog Sada 1950. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, gimnaziju u Novom Sadu, gde je i diplomirao južnoslovenske jezike na Filozofskom fakultetu. U Dnevniku se zaposlio 1975. godine, gde se najpre radio u Novosadskoj hronici. Uskoro je postao politički novinar i pratio je društveno-politički sistem zemlje i rad Saveza komunista Jugoslavije. Nevericu i podrozenje je izazivalo njegovo prezime. Iako u to vreme nije bilo popularno, a on je suvereno, u šali, govorio da je „jedini Četnik koji legalno može da ulazi u CK SKJ“. Dobio je prvi, tek ustanovljenu, Godišnju nagradu Dnevnika 1985. godine, a njegovi komentari i stavovi su prenošeni u svim tadašnjim jugoslovenskim listovima. U vreme kada je Dnevnik hvatao korak s vodećim jugoslovenskim medijskim prostorom, kada je dostizao tiraž od preko 100.000 primeraka praznikom, subotom i nedeljom (prosečni prodati tiraž je 1986. godine iznosio 66.000 primeraka), Bogdan Četnik je bio jedan od najcitiranijih i najuticajnijih novinara. Izazivao je interesovanje u novinarskim, pa i političkim krugovima, na mnogobrojnim partijskim i političkim skupovima, a njegovo mišljenje su pažljivo slušala najznačajnija novinarska imena tog vremena.
Nije bio novinarski i partijski poslušnik. Zbog svojih stavova bio je predmet rasprave u jugoslovenskom i srpskom, ali i vojvođanskom partijskom vrhu. Bio je, kako se tada govorilo, na liniji važećeg društvenog i političkog sistema. Njegovo britko pero zasmetalo je mnogima. U vreme Antibirokratske revolucije u Vojvodini, 1988. godine, bio je, pored političkog vrha Pokrajine, prvi na udaru pokreta koji je zahtevao i posle i uspeo da ostvari ideju „Srbijo iz tri dela, bićeš opet cela!“. Ostao je do kraja novinarskog veka dosledan svojim stavovima. Iako je u javnosti dobio etiketu „autonomaša“ nije se privoleo ni jednoj strani i nije opravdavao cepanje „Juge“ na nacionalnoj osnovi, pogotovu separatističke poteze i ratne sukobe.
U Dnevniku smo ga zvali Boba, a još češće Četnik. Bio je omiljen kolega i drug. Pomogao je kome god je mogao, a bio je omiljen i u širim okvirima, posebno na putovanjima i političkim skupovima. Bio je oženjen lekarkom dr Radmilom Četnik, rođenom Tomašić, a iza njih su ostala dva sina Nikola i Gojko. Biće sahranjen, po svojoj želji, pored supruge, na groblju u rodnom Stepanovićevu.