Tema „Dnevnika”: Kosovsko pravosuđe procesuira ratne zločine
Dve decenije nakon ratnih sukoba na Kosovu međunarodne misije nemaju više izvršnih ovlašćenja u kosovskom pravosudnom sistemu.
Sada je sva odgovornost za gonjenje i suđenje za ratne zločine na Specijalnom tužilaštvu Kosova i Osnovnom sudu u Prištini. Naime, kosovsko pravosuđe je od Euleksa pruzelo predmete ratnih zločina, obelodanjeno je prošle nedelje.
Od tog trenutka Odeljenje Specijalnog tužilaštva Kosova za ratne zločine, osnovano pre gotovo dve godine, jedino je koje se na Kosovu bavi ratnim zločinima. Na leto će biti pretumbacija i u sudu.
Do stupanja na snagu tih zakonskih izmena, kao i do sada, svaki od sedam postojećih osnovnih sudova sudiće i u slučajevima ratnih zločina.
Takva očekivana odluka Euleksa dodatno je zastrašila naše državljane koji su tokom 1998. i 1999. bili i ratovali na Kosovu, bilo da žive na KiM ili u ostalim krajevima Srbije. Koliko će se Srba naći na optužnicama za ratne zločine koje će biti procesuirane pred posebnim odeljenjem Osnovnog suda u Prištini, niko ne može da proceni. Međutim, imajući u vidu kako su Srbi s KiM do sada dospevali na kosovske optuženičke klupe, postoji bojazan da će ih biti i do sto.
U domaćoj javnosti, a pre svega u medijima, spekuliše se o tome da bi se na optužnicama mogli naći visoki vojni oficiri, sada penzionisani generali: doskorašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković, koji u vreme sukoba na KiM bio komandant 37. motorizovane brigade, zatim bivši načelnik Vojnoobaveštajne agencije (VBA) Momir Stojanović i Božidar Delić, u vreme sukoba na KiM komandant 549. mehanizovane brigade iz Prizrena.
Po podacima koje prenose prištinski mediji, Specijalnom tužilaštvu Kosova već je predato više od 60 predmeta vezanih za ratne zločine, ali se ne precizira koje su nacionalnosti osobe koje su njima obuhvaćene. Šef skupštinskog Odbora za KiM Milovan Drecun izjavio je da je Euleks završio istragu u 11 predmeta vezanih za ratne zločine, među kojima su i slučajevi pomenutih generala, i da su oni sada predati kosovskom pravosuđu.
– Vrlo je verovatno da će se svi oni sliti u novo odeljenje u Prištini, gde će se donositi odluke o tome hoće li se podizati optužnice – procenjuje Drecun.
Bivši načelnik Vojnobezbednosne agencije za Kosovo tokom 1998. i 1999. godine, general u penziji Momir Stojanović kaže za „Dnevnik” da je časno branio državu i da sve što je radio na KiM postoji u arhivama VBA i da je proverljivo.
– Kada su se pojavile neke spekulacije o mom nezakonitom ponašanju tokom 1998. i 1999, tadašnji ministar odbrane Boris Tadić pitao je tužiteljicu Karlu del Ponte postoji li neki greh u vezi s mojim ponašanjem i ona je rekla da Haško tužilaštvo ne poseduje nikakvo saznanje o tome – navodi Stojanović.
Osvrćući se na dela koja mu se stavljaju na teret, Stojanović ih odlučno odbija.
– U procesu koji je vodio Euleks, a koji će sada naslediti kosovski sud, na teret mi je stavljeno da sam na sahrani svog šuraka, koga su ubili teroristi, rekao da će „za tu glavu platiti sto albanskih glava”, pri čemu na toj sahrani nisam ni bio. Drugu stvar koju navode je da sam navodno planirao i komandovao operacijom u mestu Meja, pored Đakovice, gde je ubijeno oko sto nedužnih Albanaca. Poznato je, međutim, da pripadnici vojne bezbednosti ne planiraju niti komanduju borbenim dejstvima, niti sam ja za vreme te operacije bio u Đakovici – rekao nam je Stojanović.
Nakon što se 2015. godine pronela informacija o tome da ga je Priština stavila na „crvenu” Interpolovu poternicu, Stojanović je odmah reagovao.
– Tražio sam da Tužilaštvo u Beogradu pokrene istragu da bi se utvrdile činjenice jer ne želim da imam mrlju u svojoj biografiji. Ishod tog četvorogodišnjeg postupka očekujem uskoro, možda za oko dva meseca. Ako, kao što verujem, sve optužbe budu odbačene, od državnog vrha očekujem da od Interpola zatraži da se poternica za mnom skine jer mi je zbog nje uskraćeno pravo slobode kretanja – ističe general Stojanović.
Na pitanje hoće li se, ako ga pozove sud iz Prištine, pojaviti na tamošnjem suđenju, on kaže:
– Ne pada mi na pamet. Srpski general da ode na suđenje koje organizuju teroristi koji su anektirali deo teritorije njegove države? Ne dolazi u obzir!
Nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković nedavno je, takođe, rekao da mu je savest čista, a da je, po njegovim saznanjima, optužnica protiv njega pisana u Beogradu, a zatim prosleđena u Prištinu. Diković je izjavio i da je on „najmanji problem” jer se na poternicama mogu naći ljudi koji su komandovali dejstvima na Kosovu 1999, od najnižeg do najvišeg čina.
Advokat Ljubomir Pantović upozorava na to da bi albanske sudije mogla da zahvati euforija.
– Iako je bilo mnogobrojnih primedaba na rad Euleksa i UNMIK-a u domenu suđenja za ratne zločine, smatram da je Euleks trebalo da nastavi da se bavi ratnim zločinima, a ne da nadležnost u tom segmentu preuzmu lokalne sudije – kaže Pantović. – Euleksove, odnosno međunarodne sudije, u svakom slučaju su objektivnije od lokalnih.
Šta je predao Euleks?
Mandat Euleksa, druge međunarodne misije pored UNMIK-a koja je imala sudska ovlašćenja, revidiran još prošlog juna. Tada je počelo višemesečno prebacivanje tužilačkih i sudskih predmeta u organe kosovskog pravosuđa. Taj posao je završen u decembru, a Euleks je saopštio da je predao 495 predmetnih spisa policije za organizovani kriminal, 434 predmetna spisa policije za ratne zločine, nestala lica, sudskih predmetnih spisa, na kojima je radio isključivo Euleks, kao i više od 1.400 tužilačkih predmeta.
Ocenjuje da će preuzimanje nadležnosti za ratne zločine od strane kosovskog pravosuđa dovesti do novih iskonstruisanih optužnica protiv Srba, a podseća i na medijske hajke koje, po pravilu, vode albanski mediji kada se pokrene neki sudski proces protiv Srba, što dovodi do otežavajućih okolnosti i pritiska na sudije.
– Veoma je teško da se albanske sudije izdignu iznad te euforične atmosfere koju pokrenu mediji, tako da je teško očekivati zadovoljenje pravde ili ispravljanje nepravde, kada su u pitanju izmonitrane optužnice, podignute na osnovu lažnih svedoka – dodaje Pantović.
M. Bozokin