ODLIČNI REZULTATI Kubanska vakcina produžila život
NOVI SAD: Rezultati lečenja kubanskom vakcinom “cimavaks EGF” pokazali su bolje preživljavanje obolelih od adenokarcinoma bronha i to u proseku za dva i po meseca, što je u onkologiji značajan period, otkriva za “Dnevnik” profesor dr Branislav Perin iz Instituta za plućne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici.
Presek je napravljen nakon dve i po godine primene vakcine, u julu ove godine. Od 32 pacijenta koji su dobijali “cimavaks” zajedno sa hemioterapijom u takozvanoj prvoj liniji terapije, prema tada dostupnim podacima, bilo je živo deset osoba, odnosno bezmalo trećina obolelih koji su bili na ovoj terapiji. “Cimavaks” nije registrovan kod nas, te su ga pacijenti dobijali samo u okviru istraživanja, odnosno kliničkih studija u dve ustanove i to u Institutu u Sremskoj Kamenici gde je desetoro obolelih dobijalo terapiju i u KBC “Bežanijska kosa” u Beogradu, gde su u terapiju bile uključene 22 osobe. Dr Perin navodi kako je preživljavanje obolelih cilj i poenta istraživanja.
- Ovakva vrsta terapije, gde se uz hemioterapiju daje i “cimavaks” dovela je do boljeg dužeg srednjeg preživljavanja u proseku za dva i po meseca, što je u onkologiji značajan produžetak života. U julu smo imali podatke da je desetoro pacijenata živo, a za njih je nastavljeno lečenje hemioterapijom ili zračenjem ili biološkom terapijom. Prosečno preživljavanje svih pacijenata koji su dobijali “cimavaks” je 15,7 meseci - navodi dr Perin.
Kubanska vakcina protiv raka pluća stigla je u Srbiju pre tačno tri godine, a potom su izabrani pacijenti koji mogu da je dobiju. Uslov za dobijanje “cimaksa” bio je da je pacijentima dijagnostikovan adenokarcinom bronha u četvrtom stadijumu, koji je metastazirao, ali bez metastaza na mozgu, kao i da do tada nisu dobijali drugu terapiju. Takođe, bilo je neophodno i testiranje, odnosno uslov za dobijanje vakcine bio je da pacijenti moraju da budu negativni na receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) i da imaju određenu količinu tog faktora u krvi. Perin navodi i da je istraživanje dovelo do izuzetno značajnog rezultata, jer se pokazalo kada je “cimavaks” najdelotvorniji.
- Pacijenti koji su imali vrednost receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR) iznad 925 pikograma po mililitru krvi, imali su pet meseci duže preživljavanje, sa statističkom značajnošću, a pet meseci preživljavanja je veliki period u onkologiji. Kod onih koji su imali EGFR ispod 925 pk/ml, preživljavanje je bilo isto kao i kod pacijenata koji su bili samo na hemioterapiji. Time se došlo do kriterijuma kome treba da se daje vakcina, što je možda i najznačajniji rezultat istraživanja - kaže dr Perin i napominje kako je kod 13 od 32 pacijenta EGF bio iznad 925.
Kod ovih obolelih vakcina ima najveći efekat, jer ona utiče na imunološki sistem da se bori protiv epidermalnog faktora rasta, koji je uslov za nastanak maligniteta.
- Kada se smanji taj faktor, nema stimulansa za dalje napredovanje maligne bolesti i u tom smislu vakcina se pokazala odlično, jer je kod svih obolelih došlo do smanjenja i to od šest, do 97 odsto - objašnjava dr Perin i dodaje kako se pretpostavlja da je mali procenat smanjenja zabeležen kod osoba koji imaju imunološki problem, ali napominje i da na ovo treba da se obrati pažnja u daljem istraživanju.
U novembru je na Kubi održan godišnji skup posvećen imunologiji, kao i simpozijum posvećen “cimavaksu”, na kojem je učestvovao i dr Perin.
- Kubansko istraživanje pokazalo je da “cimavaks” bolje reaguje ukoliko je vrednost EGF iznad 870 pikograma po mililitru, a i mi smo došli do sličnog podatka. To je dakle vrednost iznad koje bi trebalo da se daje vakcina i po tom kriterijumu treba da se radi odabir pacijenata - rekao je dr Perin i napomenuo kako zdrav čovek ima vrednost EGF od 45 do 80 pikograma po mililitru.
Bolest se otkriva u uznapredovalom stadijumu, trećem B ili četvrtom, jer dugo ne daje simptome. Kada se simptomi pojave to su kašalj i to izmenjen kašalj kod pušača, gubitak na težini, slabost, malaksalost, bol u grudima, često i vrtoglavice. Perin objašnjava da se u nekim slučajevima ljudi jave lekaru zbog glavobolja, gde se utvrdi tumor na mozgu, a primarni je u stvari na plućima. Faktori rizika su pušenje, godine života (45 ), druge bolesti, a pre svih hronična opstruktivna bolest pluća, kao i genetska predispozicija koja podrazumeva bilo koji malignititet. Prevencija bolesti je borba protiv pušenja i zagađenja okoline, kao i zdrav život i fizička aktivnost.
Prema njegovim rečima, u svetu je trend da se lekovi iz domena imunoterapije, druge linije lečenja, prebacuju u prvu liniju terapije, a upravo to odgovara ovoj šemi, odnosno načinu davanja “cimavaksa”.
- U SAD je u Rozvel park bolnici u Bafalu prošle godine počelo istraživanje “cimavaksa” zajedno sa drugim imunološkim lekom. Onu su na simpozijumu na Kubi govorili o rezultatima korišćenja “cimavaksa” u preventivne svrhe i trenutno rade na definisanju kriterijuma za preventivnu primenu. Prevencija takođe zavisi od vrednosti EGF u krvi, ali i stanja imunološkog sistema i faktora rizika, među kojima su svakako pušenje i godine života. Dr Kelvin Li iz Rozvel park bolnice rekao je na simpozijumu kako stoje iza toga da postoji mogućnost korišćenja vakcine u preventivne svrhe, ali treba da se vidi kome se daje i na koji način - ispričao je dr Perin.
U Institutu za plućne bolesti Vojvodine godišnje se registruje oko 1.300 novoobolelih od karcinoma bronha, od tog broja oko 600 ih ima adenokarcinom, a oko 240 ih je u četvrtom stadijumu.
- Uz primenu kriterijuma vrednosti EGF iznad 925, Institut bi svake godine imao oko 100 pacijenata kojima bi ”cimavaks” pomogao. Terapija ovom vakcinom u početku je skuplja od biološke terapije, ali je kasnije jeftinija, jer se u fazi održavanja “cimavaks” daje jedanput mesečno ili jednom u dva meseca - napominje dr Perin i dodaje kako je kod nas 2011. godine uvedena ciljana biološka terapija za adenokracinom bronha sa pozitivim mutacijama na EGFR, što je oko deset odsto od ukupnog broja obolelih. - Država obezbeđuje biološku terapiju za 45 do 50 pacijenata godišnje koji se leče na Institutu, a ova terapija mesečno košta oko 200.000 dinara po pacijentu.
Ljubica Petrović