Za deset godina u bankama 10.000 zaposlenih manje
Kada je pre desetak godina bankarski sektor u Srbiji radio punom parom, a kreditna aktivnost vrtoglavo rasla, posao u banci bio je san svakog obrazovanog ekonomste, pravnika i kadrova sličnih struka.
Ipak, vremena su se promenila i danas banke češće otpuštaju stručnjake i službenike nego što ih zapošljavaju. Podaci Udruženja banka Srbije govore da je 2002. godine u poslovnim bankama u Srbiji radilo 18.914 ljudi. Sve do 2008. godine taj broj je rastao i dostigao cifru od 32.342. Tada je u svetu, pa i kod nas, počela kriza pa je i broj zaposlenih otada neprestrano u padu i poslednjeg dana prošle godine platu je u bankama u Srbiji primalo 23.342 radnika.
Razloge treba tražiti u smanjenij kreditnoj aktivnosti. To je dovelo do manjeg obima posla, ali ne samo kod pozajmica. Platnim prometom se kod nas bave specijalizovane kompanije koje za saradnike angažuju menjačnice, kao i agencije za tehničke preglede, prodavnice. Kod njih se plaćaju računi, a to je često jeftinije nego kod banaka. Osim toga, tu je i znatan rast elektronskog bankarstva u Srbiji. U oba slučaja klijenti zaobilaze banke i šaltere, a rezultat je da zaposleni u bankama dobijaju otpremninu i radnu knjižicu u ruke.
O tome kako to izgleda Milan Alempijević iz Sindikata finansijskih organizacija Srbije kaže:
– Kada dođe do spajanja ili preuzimanja banaka, novi vlasnici gledaju kako da racionalizuju posao – navodi Alempijević. – Dele se otpremnine koje zavise od pozicije zaposlenih u banci i dužine staža pa iznose od nekoliko stotina ili hiljada evra do 10.000 ili 15.000 evra, koliko je namenjeno onima u top-menaymentu. Istovremeno, radno mesto zaposlenih koji ostanu da rade nije sigurno. Novi vlasnici ih šalju na plaćeni odmor od nekoliko meseci. Za to vreme se donese nova sistematizacija i službenici kojima istekne plaćeni odmor nemaju gde da se vrate jer je radno mesto ukinuto. Ta mogućnost se i te kako koristi. Mi smatramo da to nije u skladu s našim zakonima i obratili smo se sudu.
Racionalizacija broja zaposlenih u bankarskom sektoru je pre desetak godina najviše smetala žiteljima malih mesta. Banke su tu prvo zatvarale poslovne jedinice, a klijenti su bili prinuđeni na to da stoje u redu pred šalterima u pošti ili da putuju u prvo veće mesto gde banka ima filijalu. Da bi se stimulisalo elektronsko plaćanje računa, mnoge banke obezbedile su značajne povoljnosti i popuste i na to se odlučuje sve više klijenata, pa je i to doprinelo tome da se u banke sve ređe ide i službenici ostaju bez posla.
Izmena Zakona o platnom prometu dovela je na tržište nove igrače. U Vojvodini je licencu Narodne banke Srbije dobila kompanija „Pejspot”, koja ima 150 mesta za plaćanje, dok ih je u celoj zemlji 400.
– Naši saradnici su menjačnice, marketi, agencije koje se bave tehničkim pregledima. Troškovi provizija su niži nego kod banaka – kaže direktorka i suvlasnica „Pejspota” Dubravka Bjekić. – Mnogo je naseljenih mesta, posebno u Banatu, u kojima nije bilo nijednog mesta za plaćanje ili poštanski šalteri rade svega nekoliko dana nedeljno pa im je sada obezbeđena mogućnost da izmire svoje račune i zahvaljujući saradnji s našim saradnicima, imaju uslugu celodnevno.
Postaje već uobičajeno da banke u Srbiji ustupaju kredite građana i druga potraživanja ako nisu zainteresovane za taj segment tržišta. Uz selidbu portfolija u drugu banku, odlaze i službenici, ali ne svi koji su se tim poslom bavili.
– Banka, koja je kupac, odnosno novi vlasnik, preuzima tek manji deo službenika – kaže Alempijević. – Ostali ostaju u staroj banci, a za nekoliko meseci ostaju i bez posla.
te nove jedinice za plaćanje ne zapošljavaju otpuštene bankarske službenike nego taj posao rade one već zaposleni, kojima je to dodatna obaveza i obučavaju se i za plaćanje računa. Naravno da bi se na tim radnim mestima mogli zaposliti i stručni bankari, ali teško da će neko iz Beograda, koji je radio u banci na rukovodećoj funkciji, otići, recimo, u Sontu da radi u auto-servisu koji se bavi tehničkim pregledom vozila i platnim prometom.
Spas za bankarske službenike i menayment mogao bi jedino doneti razvoj: veća kreditna aktivnost, više plate, potreba za bankarskim savetnikom koji će obaveštavati klijente o tome gde da ulože novac i objasniti sve varijante kreditiranja. Krediti su u Srbiji tokom prošle godine porasli 9,1 odsto, što zapravo znači manje od jednog procenta mesečno. To dovoljno govori samo po sebi.
D. Vujošević