Novi roman Lasla Vegela, junaci s više imena i identiteta
Junaci s više imena i više identiteta, nama su sasvim razumljivi u novosadskoj, višenacionalnoj sredini s burnom prošlošću u kojoj su se smenjivali vladari, carstva i kraljevine, socijalizam i kapitalizam.
Oni već dosta govore o miljeu u kojem se događa radnja novog romana “Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile” Lasla Vegela, u prevodu Arpada Vicka, koji je objavila Akademska knjiga iz Novog Sada.
Roman prati sudbinu novosadske porodice Šlemil, od početka prošlog veka do danas, a počinje namerama da se proširi hotel Luksor, koji zadire u život i imanje Šlemilovih, kako je napomenula Vladislava Gordić Petković, u razgovoru sa autorom Laslom Vegelom na promociji njegovog novog romana. Promocija, upriličena na brodu “Celepin”, u okviru Novosadskog književnog festivala “Razgovori o ljubavi (prema čitanju)”, uprkos vrućini, privukla je velike poštovaoce ovog autora i njegovih dela.
Jedna od primedbi Vladislave Gordić Petković bila je i da je u ovom romanu kapitalizam jedan od važnijih junaka, odnosno privatizacija i ukrupnjavanje kapitala.
"Roman počinje pre 1914, kada je prvi auto se počeo da se popravlja, a završava se time da ukrupnjavanje kapitala nema nikakvog moralnog pravila. Ljudi koji su deo tog sveta, u stvari, imaju strah od tajnih dosijea, ne znaju gde se kriju njihovi dosijei, pa je tako mogla da ih jedna pametna i lepa žena prevari i malo opljačka. Ali, oni su žilavi, adaptirali su se. Bili su velike patriote, a kada su videli da se sprema opasnost, okrenuli su se, sami izmislili i nazvali po Šlemilu trg, ulicu, postavili bistu, samo da bi sačuvali svoj kapital", naveo je Laslo Vegel.
O identitetu, toj velikoj igri u našoj duši, kako kaže Vegel, takođe govori ovaj roman.
"Kod glavnog junaka Šamisoa je bio problem što je bio čovek bez senke, a i mi imamo problem što imamo više senki. Ali, onaj ko nema senku, isto je sumnjiv, kao i mi koji imamo više senki. To je čudesna igra, to što identitet shvatamo na jedan primitivan način, ili u srednjovekovnom smislu, mada su oni u nekim stvarima bili tolerantniji nego mi. Mi gledamo na identitet u totalitarnom smislu, smatrajući da čovek mora da bude samo jedno, i to je najveća laž. Čovek je jako složen i jako bogat s više identiteta", istakao je Laslo Vegel.
Po rečima Vladislave Gordić Petković ovo je roman o budućnosti koja izmiče, o prošlosti koja pokušava da se bezuspešno kontituiše kao bolje sećanje, a, ako ćemo da gledamo staistički, u njemu ćemo sresti dva glavna junaka, sa šest imena, koji sanjaju o jednoj ženi, i o jednom gradu. Ona je dodala i da je ovo roman, u kojem se Vegel ponovo okušao i kao erotski pisac.
"U romanu ima erotske fascinacije balkanskom lepoticom Ivanom Perišić, međutim ono što je zanimivo pored fascinacije ženskom lepotom, portretom koji nadživljuje i portret Hortija, Tita, svih vladara i predsednika država, koji su prolazili kroz decenije 20. veka, opstaje taj portret, ali isto tako opstaje jedna jednako čulna fascinacija Bečom. Svi junaci sanjaju balkansku lepoticu, a sanjaju i Beč. I sama lepotica ima tu svoju ogromnu i donekle zadovoljenu želju da ode u Beč", primetila je Vladislava Gordić Petković.
Beč je značio Evropu, podsetio je Vegel, dodajući da i ta lepotica, Ivana Perišić, koja je igrala u “Mažestiku”, bila zvezda, sanja Beč.
"Ona je zaista uspela jednom da dođe u Beč, tamo je slikala jedna slikarka, i nju su u Beču prozvali balkanskom lepoticom. To ime nije dobila ovde, ni u Beogradu ni u Novom Sadu, nego u Beču, tako da mi imamo čudnu sudbinu. Često ne možemo da vrednujemo sopstvene vrednosti, nego mora Beč da imenuje da postoji jedna balkanska lepotica. I druge žene imaju tu tragičnu sudbinu", napomenuo je Laslo Vegel.
N. P-j.