Jubilej ispunjen srećom i druženjem
koji su spremili korisnici za svoje roditelje i prijatelje. Uz dobru zabavu, sendviče i kolače koje su sami napravili, obeležili su više od decenije svakodnevnog rada, druženja i ljubavi.
– Društvo je lepo, mi se dobro poznajemo, ne moramo ništa da pričamo, tačno znamo ko šta oseća – kaže korisnica Dnevnog boravka Aleksandra Saška Rakić (43), koja se prisutnima zahvalila na dolasku, ističući da njoj mnogo znači to što svakog dana može da ode u Dnevni boravak i pobegne od problema. – Volimo se. Kada su rođendani i godišnjice, pravimo žurke i uvek nam bude lepo i simpatično, slavimo, klopamo, slušamo muziku, pravimo frizure i glumimo. Šta bismo više?
Hteli – ne hteli više, uvek im je na raspolaganju pregršt svega zanimljivog i edukativnog što im ispunjava vreme, a osposobljava ih za svakodnevni život. Od radionica tkanja, preko muzike i sporta, do pravljenja medenjaka i sličnih jela, dvadesetak korisnika, od 27 do 45 godina, ima mogućnost da se oproba u raznim aktivnostima i tako sebe doživi kao ravnopravnog člana društva koji može da se oseća zadovoljno i srećno.
– Ovde ih osposobljavamo za odlazak na aktivnosti i van Dnevnog boravka, recimo, u pozorište, bioskop, na Štrand ili u neko drugo udruženje u gradu ili van njega – kaže predsednica Udruženja dr Milka Budakov. – Trudimo se da ih osluškujemo i pitamo ih šta žele. Ali, znate da dolaze sve teža vremena, a da je sve vezano za finansije. Osim ljudi dobre volje i donatora, veoma su važni kontinuitet i održivost, morate biti prisutni, imati dobre saradnike, prevazići probleme...
To dokazuju i gosti iz Udruženja građana za cerebralnu i dečju paralizu „Sunce”, predstavnici Crvenog krsta grada Novog Sada s kojim imaju redovnu i uspešnu saradnju, kao i radnici Centra za socijalni rad, koji su upotpunili jučerašnju proslavu. Kako ističe doktorica Budakov, važna je takva međusektorska saradnja da bi se znalo ko kako funkcioniše i koje probleme ima.
Udruženje za pomoć MNRO Novog Sada osnovano je 1961. godine, a nedavno je dobilo licencu za rad Dnevnog boravka. Osim toga, imaju i druge sadržaje, poput inkluzivnog servisa za decu sa smetnjama u razvoju „Cvrčak”, ali i razna druženja roditelja čija su deca korisnici nekih usluga.
L. Radlovački
Mnogo ljubavi, ali i podsmeha
Osobe koje su mentalno nedovoljno razvijene najčešće su pune ljubavi i pažnje, nisu iskvarene, zlobne niti pakosne. Takva energija preovladava gde god da se nađu, ali uprkos tome, često su žrtve podsmeha i diskriminacije.
– Mnogo možemo od njih da naučimo – kaže Tanjina mama Bojana Đuran.
Njena ćerka je korisnica Dnevnog boravka od osnivanja te usluge, a prepoznatljiva je po osmehu, zdravom dugu i pričljivosti.
– Ja sam roditelj koji nije krio svoje dete, rasla je u zdravoj porodici. Ko ne prihvata nju, ne prihvata ni mene. Ali, teško je u našem društvu biti roditelj takvog deteta. Odmah te gledaju kao da si čovek drugog reda jer ljudi smatraju da naša deca ništa ne vrede – navodi ona.