Lukić: Mladić je vojnik koji se branio od monstruma
Odbrana Ratka Mladića počela je juče u Haškom tribunalu iznošenje završne reči tvrdnjama da nije kriv za zločine koji mu se stavljaju na teret,
a među kojima su optužbe za ratne zločine, uključujući genocid nad više hiljada muslimana u Srebrenici 1995. godine.
– Ratko Mladić nije monstrum, on je vojnik koji je branio od monstruma oličenog u islamskoj ratnoj mašini – rekao je Mladićev advokat Branko Lukić Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, prenosi AFP.
Agencija navodi da je proces protiv Mladića poslednji pre zatvaranja tog suda naredne godine i da se presuda očekuje „negde pre novembra 2017”.
Advokat Lukić je rekao je da su se bosanski muslimani pripremali za rat i da su stvorili ratnu atmosferu i pre njegovog izbijanja 1992. godine, prenosi Rojters.
– Stranka demokratske akcije pripremala se za rat – rekao je on, citirajući delove Islamske deklaracije bošnjačkog ratnog lidera Alije Izetbegovića, u kojoj se kaže da „ne može biti mira između islamske vere i neislamsnkih socijalnih i političkih institucija”.
Lukić je rekao da su sve strane, ne samo bosanski Srbi, odgovorne za nasilje u Bosni, kao i arapski mudžahedini koji su se borili uz bosanske muslimane.
Po braniocu, tužioci su tokom procesa odgovornim za zločine u BiH proglasili „svakoga ko je Srbin”.
– To nije ništa drugo nego nedozvoljiva kolektivna krivica – ocenio je advokat Lukić.
On je „politiku Tužilaštva” o „kolektivnoj krivici svih Srba za udruženi zločinački poduhvat”, kao i „okrivljavanja generala Mladića za sve zločine koje su počinili znani i neznani” nazvao „nedozvoljivom”.
Kao „apsurd”, zasnovan na „selektivnom” prikazivanju dokaza optužbe, branilac je naveo da bi, „zajedno s Mladićem proglašen krivim mogao biti svaki oficir koji je ikada služio u bilo kojoj armiji”.
Lukić je rekao da su se tužioci oslanjali na „propagandu i manjkave dokaze da bi osudili Mladića”. Branilac je, osim toga, optužio i dvojicu od trojice sudija da su „izričito Mladića proglasili krivim na drugim suđenjima, pre nego što je on imao šansu da se brani”. To se odnosi na predsedavajućeg Alfonsa Orija i sudiju Kristofa Fligea, koji su ranije izrekli osuđujuće presude Mladiću podređenim oficirima Stanislavu Galiću i Zdravku Tolimiru, kao i Momčilu Krajišniku.
– Istorija će vama suditi – da li je pravda bila zadovoljena i da li se videlo da je zadovoljena – poručio je Mladićev branilac sudijama.
Osvrćući se na dokazni postupak Tužilaštva, Lukić je rekao da su tužioci nastojali da generala Mladića prikažu kao „superčoveka” koji je „znao sve i kontrolisao svakoga u BiH”.
Po tužiocima, „Srbi su sami delovali u vakuumu”, a muslimani i Hrvati su bili samo „nevini posmatrači”, tvrdio je Mladićev branilac.
Naprotiv, general Mladić i Srbi bili su napadani od „paravojski”, poput Patriotske lige i „zelenih beretki”, ali i od Armije BiH, Hrvatskog veća odbrane, „Hrvatske vojske koja je ilegalno prešla u BiH”, ali i od NATO-a i Unprofora, koji su „stali na njihovu stranu i... upotrebili smrtonosnu silu protiv Srba”.
Lukić je kazao i da se Stranka demokratske akcije spremala za rat još 1990, pod rukovodstvom Alije Izetbegovića, koji je „došao na vlast zagovarajući islamski fundamentalizam i nadmoć nad Srbima”.
Mladićev branilac podsetio je na to da je Izetbegović 1983. bio osuđen zbog Islamske deklaracije u kojoj je napisao da „nema mira između islamskih i neislamskih institucija” i kao cilj naveo „uspostavljanje islamske vlasti rušenjem neislamske”.
– Srbi su morali da se brane radi golog opstanka – kazao je Lukić.
Kao dokaz da je Izetbegović sprovodio sveti rad, džihad, odbrana je prikazala snimke njegove smotre mudžahedina s fotografijama glava koje su odsecali Srbima.
Haško tužilaštvo zatražilo je u svojoj završnoj reči da Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog „organizovanja zločina” tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
S. H. D.