Imigranti Kirići iz Teksasa
Sent Endrju ili Sentandreja, svejedno, Teksas ili Austro-Ugarska, predstava“Večiti mladoženja” je priča o imigraciji, rađena po motivima čuvenog romana Jakova Ignjatovića,
u dramatizaciji Petra Grujičića i režiji Darijana Mihajlovića, koju će publika premijerno gledati 5. decembra na sceni “Pera Dobrinović” Srpskog narodnog pozorišta. Kao što je i u Ignjatovićevom romanu familija Kirić emigrirala u Sentandreju, tako se u ovom viđenju reditelja Mihajlovića ona skrasila u mestu Sent Endrju u Teksasu, i isto se suočava s (ne)prilagođavanjem novoj sredini, generacijskim neslaganjem, drugačijim viđenjima i razmišljanjima o tome šta je život, i da li je uvek negde drugde.
– U pitanju je priča o ljudima koji ostaju negde između dva sveta: naše sredine, koju nose sa sobom, i sveta u kojem ne mogu da se asimiliju. Trenutno, po nezvaničnim procenama, pola Srbije živi van granica ove zemlje i možda će za jedno sedamdesetak godina biti više napolju onih koji su otišli nego onih koji su ostali ovde.
Te migracije su i ekonomske i traju već stotinu godina, a ovo je priča o ljudima koji su otišli u jednom od najvećih talasa, dvadesetih, tridesetih godina iz Evrope, Srbima koji su se uputili u Ameriku, u jedno malo mesto u Teksasu. To smo dodali u ovoj našoj predstavi, zato što Austro-Ugarska u ono vreme jeste bila ona vrsta “melting pota”, kakva je Amerika danas – pojasnio je reditelj Darijan Mihajlović na jučerašnjoj konferenciji za novinare.
Ta mešavina naroda sa 11većih etničkih grupa, kakva je bila u Austro-Ugarskoj, danas postoji samo u Americi, dodaje Mihajlović i podseća da, pošto danas nema ni te carevine, ni one Sentandreje u koju su došli Srbi pod Čarnojevićem, taj problem danas ne može da se tretira, jer ga niko ne prepoznaje. Ali, zato i dalje vrlo dobro znamo šta znači emigrirati, spakovati kofere i otići, to svaki dan neko kaže, a mnogi i urade, dodaje reditelj.
Po rečima dramaturga Petra Grujičića, i reditelj Darijan Mihajlović je primetio da u ovom romanu Ignjatović prvi piše o usponu i padu jedne porodice, njenom ekonomskom sticanju, dekadenciji i degeneraciji. Ta tema se nakon toga nije sretala u drugim delima, jer je naša ekonomska stvarnost bila drugačija, jedino se dešavala u dijaspori, i to je bila prva asocijacija koja je ponudila mogućnost da se osavremeni tema, i preokrene u porodičnu priču.
U glumačkom ansamblu ove predstave su: Marko Savić, Milovan Filipović, Novak Bilbija, Gordana Đurđević Dimić, Lena Bogdanović, Dušan Jakišić, Miroslav Fabri, Jovana Stipić, Aleksandra Pleskonjić Ilić, Zoran Bogdanov, Lidija stevanović, Milica Grujičić, Tijana Maksimović, Mia Simonović... Scenograf je Marija Kalabić, kostimograf je Ivana Vasić, kompozitor je Ser Henri, gost iz Nemačke, a koreograf je Ista Stepanov.
N. Pejčić