Socijalne karte decenijama samo prazna priča
Po nekim istraživanjima, u Srbiji gotovo četvrtina stanovništva živi veoma teško, procenjuje se da je više od 600.000 ljudi veoma siromašno, a situaciju pogoršava i to što je mnogo građana
čija su mesečna primanja ispod 20.000 dinara. Mnogi od njih korisnici su određenih socijalnih davanja, kao što su pogodnosti pri plaćanju struje, gasa i grejanja za energetski zaštićene kupce. Nažalost, nije retko da i građani koji ni po čemu ne pripadaju ugroženoj kategoriji stanovništva, imaju neko od socijalnih primanja, a istovremeno voze automobile skuplje od 60.000 evra.
Da bi se precizno utvrdilo koliko je građana kojima je pomoć zaista potrebna, pomoglo bi uvođenje socijalne karte, koju bi trebalo da imaju svi građani, a kada budu postojale, trebalo bi očekivati pravedno ostvarivanje socijalnih i ostalih prava građana Srbije. Socijalna karta trebalo bi da omogući ostvarivanje odgovarajućeg nivoa prava, ali i obaveza, a iako je pre nešto više od dve godine ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Aleksandar Vulin najavio da će radi pravilnije i pravednije raspodele pomoći socijalno ugroženima, odnosno siromašnim građanima, biti urađena socijalna karta, nje još nema, a u tom ministarstvu kažu da postupak njihove izrade još uvek nije okončan.
Da će izrada socijalnih karata biti skup i dugotrajan proces naglasio je još pre dve godine ministar Vulin, ukazujući na to da će on trajati tri godine te da se pri realizaciji očekuje velika podrška Evropske komisije, kao i donacije iz inostranstva. Iz Ministarstva ističu da je, nakon što su u maju 2014. godine sagledani svi aspekati važni za izradu socijalnih karata, utvrđeno da je potrebano napraviti nekoliko koraka – odgovarajući zakonodavni okvir, uređivanje podataka iz evidencija i baza podataka različitih državnih i nedržavnih institucija, uspostavljanje saradnje među relevantnim sektorima, unapređenje sistema za prikupljanje i analizu podataka i izveštavanje, sprovođenje dokaznog postupaka radi utvrđivanja imovnog stanja korisnika... To sve zahteva višegodišnji rad i radno angažovanje značajnog broja ljudi, a uz to potrebno je i da se obezbede mehanizmi za praćenje podataka na godišnjem nivou.
– U oblasti socijalnih davanja neophodno je da se uvede red da bi se dobili precizni podaci koji bi, naravno, bili proverljivi – ističe predsednica Asocojacije slobodnih i nezavisnih sindikata Ranka Savić. – Uspostavljanje reda u toj oblasti je nužno i potpuno je jasno da je reč o velikom i dugotrajnom postupku, ali jednom se mora započeti. Naime, socijalne karte podrazumevaju utvrđivanje imovinskog i ekonomskog statusa građana i kada se to uradi, biće daleko lakše pratiti promene, koje se svakako dešavaju, i proveravati ih.
Ona naglašava da je potpuno jasno da uveđenje socijalnih karata mnogo košta jer je reč o obimnom poslu koji traži angažovanje mnogo ljudi, ali je sigurno i da bi se to veoma brzo isplatilo pošto bi se uspostavio red i utvrdio sistem rada koji bi onemogućio prevare i malverzacije.
– O uvođenju socijalnih karata govori se decenijama, ali se do sada ništa nije promenilo. Nedostatak sistema u toj oblasti je na štetu svih građana, a ne samo onih kojima je takva vrsta pomoći zaista potrebna. Naime, novac koji se izdvaja za socijalna davanja je novac građana Srbije, koji imaju prava da znaju kojoj kategoriji stanovništva je takva vrsta pomoći potrebna, a to je i postulat uređenog društva – kaže Ranka Savić.
Naša sagovornica ističe da socijalne karte postoje i u daleko razvijenijim zemljama, u kojima je situacija veoma jasna jer vlada red u toj oblasti, a odgovarajuće institucije povremeno proveravaju korisnike socijalne pomoći, koji imaju obavezu da sve promene u svom statusu prijave. Ukoliko se utvrdi da podaci nisu istiniti, ili da nije prijavljena neka promena, korisnik socijalnih davanja gubi, ponekad i trajno, mogućnost da je dobije, a u nekim zemljama su predviđene i odgovarajuće kaznene mere.
D. Mlađenović
Brana malverzacijama i korupciji
Ranka Savić ukazuje na to da se na ime socijalnih davanja izdvaja ogroman novac, a da bez odgovarajuće kontrole i mogućnosti provera kome se takva vrsta pomoći obezbeđuje, koliko i zašto, otvara mogućnosti da je primaju i oni koji ne bi trebalo. Ona ističe da će takav sistem biti uspostavljen i da će se, uz socijalnu kratu, pratiti situacija svakog korisnika koji pomoć prima, što će smanjiti mogućnosti za eventualne malverzacije i korupciju.