Penzije su mogle biti veće šest odsto
Država od 2014. godine, ne računajući rudnike „Resavice”, ne subvencioniše javna preduzeća, ali je jasno da iz srpskog budžeta i dalje novac odlazi nekim velikim
državnim sistemima. Pre nekoliko dana je premijer Aleksandar Vučić ukazao na to da se u neka javna preduzeća, poput RTB-a „Bor”, MSK-a Kikinda, pančevačkih „Azotare” i „Petrohemije”, ulilo više od 300 miliona evra. Dodao je da bi, da nije tog izdatka, prostor za penzije mogao biti šest odsto veći nego što je sad.
– Javna preduzeća su pojela toliko koliko nije ušteđeno na svim platama i penzijama – kaže ekonomski analitičar Milan Ćulibrk. – Krešete plate i penzije, a s druge strane, dozvoljavate pojedincima da potroše 100 miliona evra. Kao stežete na jednoj strani, a ovamo puštate da se nešto dešava. Nisu gubici ođednom iskočili, na tom polju se ne dešava ništa.
On navodi da je samo pančevačka „Azotara” sada napravila gubitak od 50 miliona evra, što predstavlja povećanje penzija za celu 2017, i dodaje da bi, da nije bilo toga, povećanje moglo biti duplo veće.
Letos je država Borskom basenu, prilikom prihvaćanja Unapred priripremljenog plana restrukturiranja, otpisala čak 900 miliona evra, ali RTB „Bor” i dalje pravi gubitke. Ukupan dug borskog giganta pre otpisa dostizao je čak 1,2 milijardu evra, a u narednih osam godina, koliko traje reprogram, ta kompanija mora da vrati 300 miliona evra duga. Iz izjave premijera Vučića jasno je da ni tako veliki otpis dugova nije pomogao RTB-u „Bor” i da je on s preostalih 300 miliona evra prevelik teret za državu jer dug ne može da vrati i on pada na leđa poreskih obveznika.
Pošto je reč o četiri javna preduzeća koja već niz godina prave ogromne gubitke, MMF je od Srbije još pre dve godine tražio da se njihovo loše poslovanje reši i ona ili pretvore u profitabilna ili odu u stečaj. I Fiskalni savet Srbije ukazuje na to da su ta preduzeća, ali i još neka druga, zapravo „grobari javnih finansija” jer država sve ono što su ona preuzela a ne mogu da plate, mora da izmiruje, da garantuje za njihovu otplatu i otpisuje im mnoga dugovanja, a da sve to zapravo ide na teret poreskih obveznika. Ukazivali su na to da je štednja koja se postiže smanjenjem plata i penzija nedovoljni za finansijsku konsolidaciju jer sve ono što se time postigne „pojedu” gubitaška javna preduzeća.
Poseban problem predstavljaju i lažni izveštaji o poslovanju pojedinih javnih preduzeća, zbog čega je premijer Vučić najavio smenu njihovih direktora do kraja ove godine. Agencija za privredne registre objavljuje rezultate poslovanja, između ostalog, i državnih preduzeća, i iz tih podataka vidi se da je JP „Srbijagas” prošle godine imao neto dobit od 2,9 milijarde dinara, dok je samo godinu ranije imao gubitak od 44 milijarde dinara. Ili, JP „Zavod za uybenike” je prošle godine ostvario dobit od 2,5 miliona, a godinu ranije je imao gubitak od 241,8 milion dinara.
Iz izveštaja Agencije za privredne registre „Železnice Srbije” su i prošle godine i 2014. imale gubitke, s tim što su lane oni bili trostruko manji nego godinu ranije. U 2015. godini zabeleženi su gubici od 3,3 milijarde, a 2014. od 11,8 milijardi. JP „Putevi Srbije” su takođe i lane i 2014. imali gubitke, ali su oni 2015. bili veći nego godinu ranije. Za 2015. godinu upisani su gubici od 9,5 milijardi, a u 2014. su iznosili 9,1 milijardi dinara. JP „Resavica” je 2014. imala dobit od 2,8 milijarde, a prošle godine zabeležen je gubitak od 1,4 milijarde dinara.
LJ. Malešević
Uplate u srpsku kasu
Direktori svih 36 javnih preduzeća imaju obavezu da u buyet Srbije uplate najmanje polovinu dobiti, mada ima i onih koji uplaćuju više. Zbog toga je neto dobit deset milijardi dinara veća nego u prvih šest meseci prošle godine i oko 4,5 puta veća od plana. No, takva praksa usledila je tek pošto je premijer Vučić naglasio da javna preduzeća treba da daju više novca u srpsku kasu jer imaju monopol koji im je država obezbedila.