Zvuci sivačkih gajdi odjekuju širom sveta

vojvođanskog gajdaškog maestra i majstora, svirača i graditelja tog tradicionalnog instrumenta. I domaći i oni slučajni, sa strane, zastajali su, osluškivali, ulazili kroz širom otvorena vrata dobrodošlice, pa uživali u zvucima majstorskim prstima izvučenim iz jareće mešine, lule, gajdenice, piskova, čurke, laktače, prdaljke, i - duše gajdaške.

U pet dana trajanja ovogodišnjeg kampa desetak gajdaša iz Kragujevca, Trstenika, Vojke, Novog Sada, Omoljice, Zrenjanina, Sombora, Botoša i Sivca, što onih koji već dobrano znaju da duvaju u ovaj tradicionalni instrument vojvođanske ravnice, paora, čobana, kumova i snaša, tako i onih koji ga po prvi put uzimaju u ruke, pored sviranja učili su i osnove izrade instrumenta.

Da trud maestra Mudrinića i čuvara tradicija na ovogodišnjem sivačkom okupljanju gajdaša nije uzaludan i da će zvuk bačkih gajdi ostati sačuvan barem za još koju generaciju, govori i učešće mladih Sivčana, jedanaestogodišnjaka Mihajla Radovića i Darka Kovačevića, i devetogodišnjeg Radovana Teodorovića. Darko, učenik muzičke škole, već je dobrano ovladao instrumentom, dok su Mihajlo i Radovan uspeli da održe vazduh i izvuku osnovni ton E, što je za gajdaške početnike od izuzetne važnosti.

Dugogodišnjeg svirača na gajdama i koreografa u kragujevačkom Centru za negovanje tradicionalne kulture Živojina Miljkovića u kamp je dovela želja da uz dvoglasne, nauči muziciranje i na bačkim velikim troglasnim gajdama. To im je, kaže, neophodno za igrače i za nedavno osnovanu mušku pevačku grupu.

Ove godine, po treći put, Gajdaški etno-kamp pohodio je i uporni etnomuzikolog Taro Kadooka iz Tokija koji želi da do majstorstva ovlada i instrumentom, i našim gajdaškim pesmama i kolima, a Japanci će tako tradicionalnu sake ispijati i uz Malo bačko kolo, ili onu „Naš se gajdaš napunio buva pa ne može u gajde da duva.“

Prepoznajući značaj kampa za kulturu i očuvanje tradicije, prethodna dva saziva svojevrsne i jedinstvene gajdaške škole finasijski je podržalo i republičko Ministarstvo kulture i informisanja upisujući ga time na kulturnu mapu Srbije. Ove godine, ta je značajna pomoć izostala. Ipak, Maksim i njegovi gajdaški zanesenjaci ne odustaju.

- Nikako ne smemo i nećemo stati na prvoj prepreci. Valjda će se i ova vremena stabilizovati, krenuti na bolje, pa će i učesnika kampa biti više. Zvuk ovih naših bačkih gajdi prepoznat je širom sveta, barem zbog toga ne valja odustati. Evo, gajde koje izrađujem, a sa njima i deo folklora ove naše bačke ravnice, otišle su u Englesku, Italiju, Francusku, Rusiju, stigle i do Amerike i Japana - priča Maksim.

Marta ove godine su i Sicilijanci i njihovi brojni turisti, u okviru tamošnjeg Međunarodnog festivala gajdaša, uz zvuke škotskih, irskih, španskih, slovačkih i italijanskih, uživali i u bogatom zvuku bačkih velikih troglasnih, kumovskih gajdi i muziciranju Maksima Mudrinića i kolege mu Vanje Ilijeva iz Zrenjanina.

B. Popadić