Biće dudovače tek za luksuziranje
BAČKA PALANKA: Stari Bačkopalančani kažu da je sredinom prošlog veka u ovoj varoši bilo na hiljade stabala dudova. Pravili su hlad leti, dudovim lišćem hranjena je svilena buba,
spravljani su sokovi, marmelada, pekla se čuvena dudovača. Danas u ulici Vuka Karadžića, kada se iz Bačke Palanke krene u Novu Palanku, odnosno ka stambenom naselju Sinaj ostala su samo četiri stabla. Pre desetak dana zrele dudinje počele su da padaju na drum, a stanari ispred čijih kuća se nalaze stabla kupe dudinje, komina već radi i najavljuje dan kada će iz lule kazana procuriti prepoznatljiva rakija, koja je danas pravi specijalitet, retkost, pa se služi samo na veliki dan, slavu, svadbu, krštenje, rođendan najmilijih, vele, služi za luksuziranje.
Komšije kažu da najveće stablo ima preko 80 godina. Bilo je još starijih dudova, ali su posečeni, jer su navodno smetali žicama, ali i ljudima koji nisu navikli na zreli dud koji se lepi za asfalt. Uporni Palančani kupe dudove koji padnu na travnjak, ali oni koji padnu na asfalt budu izgaženi i po vrelom danu širi se miris komine. Od dva duda koji su rodili ove godine, jer su drugi potkresani, u ovoj palanačkoj uličici jedan je beo, a drugi ružičast.
Stručnjaci kažu da ima preko 100 vrsta dudova širom sveta, pored ovih palanačkih najpoznatiji u Srbiji su i crveni, crvenocrni, crvenoljubičasti do crnog. Kažu da je beli dud najbolji za uzgoj svilenih buba, a crni za kućnu preradu. Prvi je poreklom iz Kine, a drugi iz Persije. U DŽVII i DŽVIII veku dudovi se šire Vojvodinom, a sađeni su duž puteva, po parkovima, ivicama parcela, oko vinograda, po dvorištima i postali su zaštitni znak vojvođanskih salaša i tradicionalnih seoskih dvorišta u većem delu Srbije.
Palanački dud star preko 80 godina još je u cvetu mladosti, jer dudovi mogu da žive i 250 godina. Narodni lekari tvrde da su izražena lekovita svojstva cveta, lista, kore i ploda duda. Koristi se i u proizvodnji kozmetičkih preparata, ali i kao dopuna u antidijabetičarskoj terapiji...
Nekada je u Bačkoj Palanci koja je, inače nikla na močvari, uz Dunav, dud sađen skoro pored svake nabijače, jer se smatralo da odraslo drvo sprečava rušenje kuća od zemlje. Svakog dana dud može da „popije“ i 200 litara podzemne vode koja povremeno puni ovdašnje podrume. Sada je stablo duda u samoj varoši postalo retkost. Lokalna samouprava je pre skoro dve godine zasadila više od hiljadu mladih dudova pored atarskih puteva, tamo gde su u prošlom i ranijim vekovima dudovi i bili. U delu atara Stare Palanke procenat primljenih sadnica je, kažu nadležni, preko 80 odsto, dok je u Novoj Palanci, pored Bukinskog puta, mnogo sadnica osušeno, ili počupano, uništeno poljoprivrednim mašinama. Ipak, kažu u Bačkoj Palanci, dud se polako vraća u atare ovog dela priobalja Bačke, a to, pored ostalog, znači i povratak poznate dudovače.
M. Sudžum