Komemoracija tragično preminuloj veslačici Katarini Kunović
Danubijusova kuća sporta, koja je prepoznatljiva po dečjoj graji, smehu, nešto više od dve sedmice je kuća tuge, kako reče predsednik Veslačkog kluba Danubijus 1885 Željko Pantović
na komemorativnom skupu povodom tragične smrti njihove članice 16-godišnje Katarine Kunović. On je rekao da je bez sumnje 17 najdužih i najtužnijih dana u istoriji našeg kluba u kojima se racio borio sa nadom da će Katarina ipak isplivati živa na obali.
Skupu su prisustvovali, pored roditelja Tanje i Slavka, te braće Matije i Luke, rukovodstvo i velačice i veslači VK Danubijus 1885, članovi Sokolskog društva Vojvodina, profesori i učenici sportskog odelenja drugog razreda Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj”, predstavnici sportskih organizacija, generalni sekretar OKS Đorđe Višacki, kao i mnogobrojni Katarinini prijatelji. Uspomenu na Katarinu, pored predsednika kluba Pantovića, oživeli su njeni drugari veslači Dora Seleši, partnerka u čamcu Jovana Kovačević, razredni starešina Jovan Travica i u ime Sokolskog društva Vojvodina, gde je Katarina trenirala osam godina, trener Aleksandar Pandurov, a stigla su i telegrami saučešća OKS i VK Palić.
U znak sećanja na Katarinu, u saradnji sa članovima kluba i porodicom, dogovoreno je da se na simboličan način jednom čamcu da ime “Katarina”. Komemorativni skup je okončan snažnom porukom da život više neće biti isti bez Katarine, da moraju da budu jači, pametniji, a zagrljaj svih prisutnih uz pesmu Olivera Dragojevića “Spavaj, Katarina” na najbolji način potvrdio je šta im je ona značila i koliko će im nedostajati. Na kraju predstavnici kluba i porodice pustili su niz Dunav cveće.
J. G.